Vrhunski završetak sezone ciklusa Lisinski da camera

Lisinski da camera, Trio Elogio, U narodnom stilu, Monika Leskovar, violončelo, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Novi ciklus od devet komornih koncerata Lisinski da camera pokrenut u sezoni 2024/2025. završio je u subotu, 24. svibnja 2025. u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Nastupio je Trio Elogio u kome od osnutka 2009. godine muziciraju trojica vrsnih gitarista, bivših studenata Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda red. prof. Darka Petrinjaka koji se krajem ove akademske godine oprostio od dugogodišnjega pedagoškog rada. Gošća na koncertu bila je violončelistica Monika Leskovar. U Triju Elogio muziciraju Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić za koje je Katarina Rugle, autorica teksta u programskoj knjižici, zapisala: „Iako su proizašli iz jedinstvene tzv. zagrebačke gitarske škole, ovi glazbenici nose bogatstvo raznolikosti porijekla i kulturnih identiteta sredina iz kojih potječu i koje su ih oblikovale, ističući svoju umjetničku i kulturnu raznolikost.“ Tako je Petrit Çeku (1985.) prvu glazbenu naobrazbu stekao u rodnome Prizrenu kao učenik Luana Sapunxiua, a preselivši se 2002. godine u Zagreb nastavio je obrazovanje kao učenik Xhevdeta Sahatxhiua na Glazbenoj školi Pavla Markovca. Pedro Ribeiro Rodrigues (1984.), rođen u Portugalu u mjestu Mira De Aire, učio je klarinet i gitaru koju je nastavio studirati na Konzervatoriju za glazbu Jaime Chavinha u gradu Minde u razredu prof. Dejana Ivanovića. Tomislav Vukšić (1980.) završio je srednju školu kao učenik Ratka Podvorca u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Opremljena dobrim predznanjem, trojica mladih gitarista uklopila su se u klasu gitarista red. prof. Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu koji je mogao dalje izgrađivati tehničke vještine sviranja, interpretacije i profiliranja tona koji kod ove trojice gitarista poprima gotovo jedinstvenu boju u zajedničkim nastupima unatoč različitim, vrhunskim instrumentima na kojima sviraju.

  Gošća violončelistica Monika Leskovar (1981.) pridružila se Triju Elogio u dvije skladbe. Pozornost glazbene javnosti privukla je 1995. godine pobijedivši u Japanu na Međunarodnome natjecanju Čajkovski kad je imala samo četrnaest godina. Prvu poduku iz violončela stekla je u Glazbenom učilištu Elly Bašić kao učenica iskusne pedagoginje Dobrile Berković Magdalenić. Nakon usavršavanja kod uglednih violončelista, između ostalih i Mstislava Rostropoviča (1927–2007), nastupala je s brojnim uglednim svjetskim orkestrima i glazbenicima u komornim sastavima. Svoje znanje i iskustvo počela je pretakati u pedagoški rad djelujući od 2012. godine u Luganu na Konzervatoriju Talijanske Švicarske, a od 2017. godine kao docentica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

  

  Vjerni zacrtanoj koncepciji u sastavljanju koncertnih programa, članovi Trija Elogio odabiru skladbe hrvatskih skladatelja, kao i svjetskih klasika, pisane izvorno za trio gitara ili obrade skladbi za druge komorne sastave. Tražeći skladbe U narodnom stilu – kako su dali naslov svome koncertu održanom 24. svibnja ove godine, podastrli su publici tek jedan od mogućih odabira skladbi nadahnutih tradicijskom glazbom različitih krajeva i razdoblja. Koncert su otvorile Tri mađarske pjesme iz Csika, Sz. 35a, BB 45b mađarskoga skladatelja, pijanista i etnomuzikologa Béle Bartóka (1881–1945). Izvorno su pisane za klavir, a skladane su 1907. godine nakon što je Bartók proputovao Mađarskom i Rumunjskom – područjem Transilvanije, otkrivši stariji sloj (stil) tradicijske glazbe s karakterističnim ritmovima, napjevima i ljestvičnim nizovima (dorski i eolski modus) na temelju proučavanja snimki s fonografa. Za trio gitara skladbu je obradio Petrit Çeku.

  Druga skladba, Varijacije na švedsku narodnu pjesmu, op. 84 engleskoga gitarista i skladatelja Johna Williama Duartea (1919–2004) skladana je 1980. godine za Švedski gitarski trio. Završivši studij na Tehnološkome fakultetu Sveučilišta u Manchesteru, Duarte je djelovao kao kemičar, a od 1969. godine potpuno se posvetio glazbi. Temu tugaljiva karaktera u molu skladatelj mijenja tijekom šest varijacija u čijem se formalnom rješenju naziru obrisi fuge, glazbenoga trenutka (moment musical), passacaglie i dr., a počivaju na prikrivenim (latentnim) harmonijama izvornoga napjeva povremeno obojenog disonancama. Njemački skladatelj ranoga romantizma Robert Schumann (1810–1856) skladao je u travnju 1849. ciklus Pet pjesama u narodnom stilu, op. 102 za violončelo i klavir. To je jedina skladba koju je Schumann napisao za duo violončelo i klavir, a nastala je u vrijeme njegova osobitog zanimanja za komornu glazbu za dva glazbala te za violončelo za koje piše jedini koncert. Ciklus nadahnut njemačkim i češkim tradicijskim pjesmama posvetio je violončelistu Andreasu Grabauu (1808–1874), članu Gewandhaus-orkestra u Leipzigu i izvrsnome komornom glazbeniku. Violončelo je nosilac tematske građe, a djelo je za violončelo i trio gitara – nosilaca harmonijske podloge, obradio Petrit Çeku.

  

  Drugi dio koncerta počeo je s Tri hrvatske narodne pjesme (Moderato; Largo; Allegro – Izašla je zelena naranča) političara, gitarista i obrađivača Frane Matušića (1961.). Posvećene su Zagrebačkome gitarskom triju, a glazbenici su ih snimili 1995. godine. Tri albanske narodne (Allegro vivace; A s'asman trandefil çelës – Na nebu cvjeta ruža; Këngë labe – Lapska pjesma) skladao je albanski skladatelj i dirigent Rafet Rudi (1949.) za zagrebačke gitariste. Drugu u ciklusu skladao je 2002. godine za Zagrebački gitarski trio, a ostale dvije posvetio je Triju Elogio koji je na Međunarodnome festivalu u Peći 2016. godine predstavio cijeli ciklus. Dvije brže krajnje skladbe s više disonanci i sinkopiranih ritmova bliskih jazz-stilu, uokviruju polaganu, sjetnu pjesmu u čijoj silaznoj melodijskoj liniji dominira interval povećane sekunde.

  Španjolski skladatelj Manuel de Falla (1876–1946) u mnogim je svojim skladbama posegnuo za napjevima iz bogate narodne glazbene baštine. Među njima se osobito ističe ciklus od Sedam popularnih španjolskih pjesama za glas i klavir iz 1914. godine, koji je svoju popularnost stekao i u drugim inačicama. Manuel de Falla i poljski violinist Paul (Pawel) Kochanski (1887–1934) odabrali su i obradili šest pjesama iz ciklusa za violinu i klavir, davši naslov Popularna španjolska suita, koju je za trio gitara obradio gitarist Darko Petrinjak. Razigrani, plesni kao i pijevni stavci suite, koji ne slijede redoslijed izvornika, počivaju na kratkim napjevima čiji je harmonijski oslonac niz akorda u kojima se – uz blage disonance, odražava utjecaj impresionizma. Triju Elogio pridružila se u ovoj skladbi violončelistica Monika Leskovar izvodeći (ishodišnu) pjevačku dionicu.

  

  Na posljednjem koncertu ciklusa Lisinski da camera udružila su se četiri vrhunska interpreta – trojica članova Trija Elogio i violončelistica Monika Leskovar. Odabrane skladbe – izvorne ili obrade, koncipirane su tako da svaki od trojice gitarista nastupa kao nositelj tematske građe, ali i kao nositelj harmonijske sastavnice koja upotpunjuje svaku od izvedenih skladbi. Svaki od trojice gitarista predstavio se kao solist izvrsnih tehničkih vještina i kao savršeni tumač pratnje. Violončelistica Monika Leskovar pokazala je – uz neupitne sviračke vještine, izniman smisao za sviranje u komornome sastavu, prilagodivši dinamičke vrijednosti trima gitarama koje su – u odnosu na klavirsku pratnju, ipak nešto skromnijega dinamičkog opsega.

  Publika je kroz kratku šetnju upoznala dio bogate glazbene literature nadahnute tradicijskim napjevima (nastale u razmaku od 170 godina) i različite načine njihove obrade, odnosno pronalaženja (prikrivenih) harmonija. Savršeno uigrani i muzikalni glazbenici Trija Elogio vješto su prolazili kroz različite stilove ističući – prema sadržaju skladbi, melodijsku ili ritamsku komponentu u izvrsno odmjerenim dinamičkim nijansama. Savršeno ih je slijedila Monika Leskovar otkrivajući prelijepe tonske boje violončela izrađenog 1884. godine u radionici napuljskoga majstora Vincenza Postiglionea (1835–1916). Vjernu i oduševljenu publiku glazbenici su nagradili dodatkom, stavkom iz 5. suite (od devet) iz ciklusa Bachianas Brasileiras.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 10. srpnja 2025.

  Program:

  B. Bartók: Tri mađarske pjesme iz Csíka, Sz. 35 (obrada: Petrit Çeku)
  
  J. W. Duarte: Varijacije na švedsku narodnu pjesmu, op. 84
  
  R. Schumann: Pet pjesama u narodnom stilu, op. 102 (obrada: Petrit Çeku)
  Vanitas vanitatum
  Langsam
  Nicht schnell, mit viel Ton zu spielen
  Nicht zu rasch
  Stark und markiert
  
  F. Matušić: Tri hrvatske narodne pjesme
  Moderato
  Largo
  Allegro – „Izašla je zelena naranča”
  
  R. Rudi: Tri albanske narodne pjesme
  Allegro vivace
  „A s’aman trandafili qelës”
  Këngë labe
  
  M. de Falla: Popularna španjolska suita (obrada: Darko Petrinjak)
  El paño moruno
  Asturiana                                             
  Jota
  Nana
  Canción
  Polo          

   

Piše: