Novi val mladih interpreta barokne glazbe

Barokni ansambl Muzičke akademije u Zagrebu, Novi val, Benjamin Pölhe, solo čembalo i umjetničko vodstvo, Satiričko kazalište Kerempuh

• 

  Na koncertu naslovljenom Novi val, održanom u Satiričkome kazalištu Kerempuh 1. lipnja 2025., nastupili su članovi Baroknog ansambla Muzičke akademije u Zagrebu čiji je umjetnički voditelj bio Benjamin Pölhe, student pete godine čembala iz razreda red. prof. Pavla Mašića. Posljednjih dvadesetak godina studenti Muzičke akademije u Zagrebu mogu odabrati kolegij izvedbe komorne glazbe 17. i 18. stoljeća „s naglaskom na povijesno-stilski osviještenu interpretaciju“ koji vodi red. prof. art. Laura Vadjon, umjetnička ravnateljica Hrvatskoga baroknog ansambla. Dajući priliku mladima – studentima od kojih će se po završetku studija neki možda opredijeliti za izvedbu barokne glazbe, što pretpostavlja određene promjene u ugađanju instrumenata i načinu sviranja, Laura Vadjon povezuje koncertnu i pedagošku djelatnost promišljajući o budućnosti i opstanku Hrvatskog baroknog ansambla nakon njegovih prvih dvadeset i pet godina djelovanja. Većina glazbenika na ovome koncertu polaznici su kolegija Laure Vadjon.

  Mladi glazbenici odabrali su iznimno zahtjevan i dug program, a odabir je pojasnio Benjamin Pölhe, autor teksta u programskoj knjižici: „Djela na večerašnjem programu pomno su odabrana za izvođenje – neka djela odabrali smo jer ih kao studentski barokni ansambl s Muzičke akademije u Zagrebu doista volimo više puta izvoditi, a s nekima smo se prvi put susreli kada smo ih odlučili pripremiti za večerašnji koncert. S obzirom na činjenicu da su djela Johanna Sebastiana Bacha (1685.-1750.) zbog svoje tehničke i interpretativne zahtjevnosti nezaobilazan dio repertoara svakog studenta glazbe na svijetu zauzimaju centralno mjesto i u večerašnjem programu.“

  

  Studenti – članovi Baroknog ansambla Muzičke akademije, odabrali su doista zahtjevan program dostojan ansambala s duljim iskustvom izvođenja barokne glazbe. O svakoj od šest skladbi programa napisao je Benjamin Pölhe nekoliko važnijih podataka koji se odnose na analizu glazbene forme, povijesni kontekst nastanka skladbe i recepciju tadašnje publike (kao što to radi i njegov profesor Pavao Mašić kad priprema koncerte kao umjetnički voditelj Hrvatskoga baroknog ansambla). Johann Sebastian Bach bio je zastupljen sa tri skladbe (prva, treća i peta na programu) pisane za različite sastave pa su se neki od studenata predstavili kao solisti i kao komorni glazbenici. Na početku je izveden Koncert za čembalo, gudače i continuo u d-molu, BWV 1052, možda najpopularniji od osam Bachovih koncerata za čembalo. Skladan je prije 1726. godine, a prvi put ga je izveo vjerojatno u Zimmermannovoj kavani u Leipzigu Collegium Musicum. Od šest Brandenburških koncerata odabrali su studenti treći u G-duru, BWV 1048 u čijoj izvedbi sudjeluju tri violine, tri viole, tri violončela, kontrabas i čembalo. Bach ih je skladao za vrijeme djelovanja na dvoru grofa Christiana Leopolda u Köthenu, a u rujnu 1721. godine poslao je rukopis s posvetom grofu Christianu Ludwigu od Brandenburga kojeg je upoznao nekoliko godina ranije. Koncerti su pisani za različite sastave i odstupaju od klasične forme concerta grossa pa Brandenburški koncert br. 3 ima dva brza stavka koja dijeli polagani s kadencom (od dva akorda), a pojedini instrumenti (po tri istovrsna gudačka) imaju i solističke nastupe. Za vrijeme boravka u Köthenu Bach je vjerojatno skladao i Sonatu za violinu i čembalo br. 4 u c-molu, BWV 1017, jednu od šest sonata za taj sastav u kojoj slijedi raspored stavaka prema sonati da chiesa (crkvena sonata) kako je to provodio Arcangelo Corelli (1653–1713) u svojim trio-sonatama.

  Heinrich Ignaz Franz von Biber (1644–1704) autor je druge skladbe iz programa Arien à 4 u e-molu, C. 52. Ovaj češko-austrijski skladatelj i violinski virtuoz dao je u svojim instrumentalnim skladbama značajan prilog tehnici sviranja violine (možda i viole) što se odrazilo u ovoj skladbi sa stavcima pijevnog i plesnog karaktera. Skladba je nastala 1673. godine, a namijenjena je za sastav violina, dvije viole, violončelo i basso continuo – čembalo (i još jedno violončelo). Kao četvrta skladba bila je uvrštena u program koncerta studenata Sonata za dvije violine, violu i continuo u d-molu, FWV N:d3 Johanna Friedricha Fascha (1688–1758) iz 1750. godine. Prema rasporedu stavaka (I. Largo; II. Allegro; III. Largo; IV. Allegro) ova sonata formalno odgovara trio-sonati da chiesa, a zahvaljujući samostalnije oblikovanim pojedinim dionicama nagoviješta novi komorni sastav – gudački kvartet koji će u drugoj polovici 18. stoljeća postati temeljnim oblikom komorne glazbe (dvije violine, viola, violončelo). Posljednja, šesta skladba koncerta Baroknog ansambla Muzičke akademije bila je Sonata da camera br. 5 u G-duru iz zbirke Armonico tributo (objavljene 1682. godine) njemačkoga orguljaša i skladatelja francuskoga porijekla Georga Muffata (1653–1704). Glazbu je učio u Francuskoj i Njemačkoj, a djelovao je ili boravio u više zemalja Europe. Za njegov je skladateljski izričaj važan boravak u Rimu 1681. godine, gdje je upoznao Arcangela Corellija. Muffatova Sonata da camera br. 5 u G-duru (Komorna sonata) skladana je po uzoru na Corellijeve trio-sonate u kojima su bili objedinjeni plesni i polagani pijevni stavci. Uz uvodni Allemande Muffatova sonata ima dva polagana stavka (tempo Adagio), a slijede ih Fuga (treći stavak) i Passacaglia (posljednji stavak) građeni na temelju strogoga skladateljskog kanona.

  U Baroknom ansamblu Muzičke akademije nastupili su studenti violine Veronika Anđelić, Michael Heaton, Jana Palac i Doris Tkalčević, studenti viole Luka Kanceljak, Tonka Philips, Mirjam Vedriš i Katarina Vuzem, studenti violončela Regine Korbar, Nika Sutlović i Antonia Pavić te student kontrabasa Karlo Filipec. Svi su glazbenici svirali u Bachovu Koncertu za čembalo, gudače i continuo dok su se u ostalim točkama koncerta izmjenjivali sudjelujući u manjim sastavima. Uz naslove skladbi u programskoj knjižici nisu bila navedena njihova imena pa s obzirom na to da ih osobno ne poznam, nije bilo poželjno nagađati tko je nastupio u kojoj od skladbi. Konstanta Baroknog ansambla Muzičke akademije bio je Benjamin Pölhe, koji je iskoristio priliku da glazbenoj javnosti predstavi svoje sviračke vještine i umijeće vođenja komornoga sastava u programu koji od svakoga glazbenika iziskuje istančanu tehniku sviranja skladbi baroknoga razdoblja, stilski primjerenu interpretaciju i prilagodbu drugim članovima ansambla. Studenti različitih godina studija ostvarili su dotjeranu izvedbu programa što se tiče sviračkih vještina i tonske izjednačenosti, raskošne dinamičke palete i suglasja u zajedničkim nastupima slijedeći koncepciju umjetničkog voditelja Benjamina Pölhea. Ostvarenju ovoga projekta on je pristupio s potrebnim poznavanjem stilskih značajki baroknih skladbi, temeljitim proučavanjem izvornih partitura i njihova tumačenja, potaknuvši članove Baroknog ansambla da u sviranju svojih dionica pokažu stečeno znanje i vještine. Publika je prepoznala i nagradila velikim pljeskom nadahnuto i muzikalno sviranje mladih glazbenika od kojih će možda neki kao svoje životno zanimanje odabrati interpretaciju (istraživanje?) barokne glazbe.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. srpnja 2025.

Piše: