Darežljivi glazbenici vrhunskog umijeća
50. Osorske glazbene večeri, 17. srpnja - 19. kolovoza 2025., Gudački kvintet Berlinske filharmonije, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor
-
Gostovanje Gudačkog kvinteta Berlinske filharmonije / Philharmonisches Streichquintett Berlin na 50. Osorskim glazbenim večerima nedvojbeno će ostati vrlo draga glazbena poslastica brojnim slušateljima koji su 23. srpnja ispunili osorsku Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije. Budući da je stalna članica Kvinteta violončelistica Tatjana Vassiljeva morala otkazati dolazak u Osor, pozvali su ostali članovi komornog gudačkog ansambla njima dobro poznatu hrvatsku violončelisticu Moniku Leskovar da im se pridruži. Naime, vidjeli su da Monika Leskovar na 50. OGV nastupa s pijanisticom Martinom Filjak dva dana ranije, a imali su je priliku kao odličnu glazbenicu upoznati za vrijeme njezina studija i rada na Hochschule Hanns Eisler u Berlinu, pa i s njom muzicirati. Doista, učinili su vrlo dobar potez, jednako za sebe jer nisu morali otkazati koncert, a svakako i za našu uglednu violončelisticu koja je uz četvoricu sjajnih gudača imala priliku pokazati svoje u međunarodnoj konkurenciji itekako ravnopravno glazbeničko umijeće. U Gudačkom su se kvintetu tako okupili Luiz Felipe Coelho, prva violina, Romano Tommasini, druga violina, Wolfgang Talirz, viola, Monika Leskovar, violončelo i Gunars Upatnieks, kontrabas.
U prvom dijelu večeri izveden je Gudački kvintet u Es-duru, op. 97 Antonína Dvořáka (1841–1904), opsežna skladba kojoj u cjelokupnom opusu češkog majstora pripada jedno od najistaknutijih mjesta. Skladan 1893. godine u selu Spilville u američkoj državi Iowi, Dvořákov Gudački kvintet objedinjuje široki dijapazon glazbenih elemenata karakterističnih za utjecaje koje je upio živeći u SAD-u, ali i sve one snažne impulse kasnoromantičnog češkog glazbenog genija sposobnog u dugačkim linijama ostvariti glazbu posebne melodijske ljepote, harmonijskog bogatstva, ritmičke raznolikosti, formalne osmišljenosti i cjelokupne sadržajnosti po kojoj četverostavačni Kvintet s polaganim Larghettom, ostvarenim na način 5 kontrastnih varijacija, postaje riznica velikih interpretativnih mogućnosti. Kada dakle umjetničkim potencijalima tako bogato glazbeno ostvarenje izvode tehnički vrlo sposobni i interpretacijski nadahnuti glazbenici, slušatelj može uroniti u nepresušne izvore zvučnih užitaka. Dvořákov Gudački kvintet neosporno je glazbeno remek-djelo a izvedba koju smo čuli u Osoru u potpunosti je isticala sve elemente skladateljeva genija i izvođačkog majstorstva. Dakle, užitak par excellence! Za početak drugog dijela koncerta prihvatili su glazbenici iz Berlina s našom Monikom Leskovar izvesti traženo ostvarenje hrvatskog skladatelja. Bilo mi je osobito zadovoljstvo da je odabran ciklus Plaisanteries, za gudače Bruna Bjelinskog (1909–1992), djelo iz 1971. godine. Nekoć moj profesor polifonije, kasnije dugogodišnji bliski prijatelj čiju sam glazbu uvijek rado slušala i o njoj pisala, počiva akademik na od Osora nedalekoj Silbi. Zaljubljenik u more, sunce, sve što je oku i uhu lijepo i duši dobro, ostavio je Bruno Bjelinski u svojoj glazbi dokaze upravo te svoje trajne životne radosti, optimizma i povjerenja u ljude. Osobito, dakako, u glazbenice i glazbenike. Skladatelj je niz od šest stavaka kraćeg trajanja i kontrastirajućih atmosfera nazvao Plainsanterie, sasvim u skladu s vlastitim karakterom. Jer, riječ je o šest dosjetki, za koje autorica komentara u programskoj knjižici festivala muzikologinja Ana Vidić piše da ih je Bjelinski tako nazivao. Međutim, poznavajući ga, mogući su i u drugi prijevodi, primjerice vic, šala, pa čak i uvijek razigranom Bjelinskom bliska psina.
No bilo kako bilo, petoro gudača pristupilo je partituri s punim poštovanjem i željom da svaki od glazbenih stavaka ozvuče vjerno oznakama tempa (Andantino, Allegro, Lento, Allegretto scherzando, Andante i Allegro) što je moguće lepršavije, prozračnije i doista kao duhovitu smicalicu koja slušatelju, ali i glazbeniku zagolica maštu i možda ga potakne da i sam posegne za još nekom Bjelinskijevom skladbom.
Slijedila su četiri naslova kao ogledni primjerci za iskazivanje glazbeničkih sposobnosti i umijeća violista, kontrabasista, violončelistice i violinista. Njemački violist Wolfgang Talirz bio je solist u razigranoj skladbi Nicolóa Paganinija (1782–1840) La Campanella, virtuozni latvijski kontrabasist Gunars Upatnieks iskazao se u maštovitoj parafrazi Giovannija Bottesinija (1821–1889) na glazbu iz opere Sonnambula Vincenza Bellinija, skladbi vrckave duhovitosti naslovljenoj Fantasia sulla Sonnambula di Bellini, hrvatska violončelistica Monika Leskovar oduševila je plemenitim zvukom i sigurnom interpretacijom Ronda u g-molu, op. 94 Antonína Dvořáka (1841–1904), a na kraju glazbeničke parade zabljesnuo je poput vatrometa brazilski virtuoz na violini Luiz Felipe Coelho briljantnom izvedbom Fantazije Carmen, op. 25 Pabla de Sarasatea.
Možda je glazbenicima, kao i publici, bilo vruće, ali u žaru glazbenih užitaka eventualna je neugoda lako zanemarena. Brojna je publika burno pljeskala pa su dobro raspoloženi umjetnici odsvirali još i tri dodatka, skladbe Johanna Straussa, Astora Piazzolle i Jimija Hendrixa… E pa doista je bilo divno biti na koncertu tako vrsnih i još tako darežljivih glazbenika!
© Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 1. kolovoza 2025.
Program:
Antonín Dvořák: Gudački kvintet u Es-duru, op. 97
Allegro non tanto
Allegro vivo - Un poco meno mosso
Larghetto s pet varijacija
Variation 1. Un poco più mosso
Variation 2. Poco più mosso
Variation 3. Un poco più mosso
Variation 4. Poco meno mosso
Variation 5. Un poco più mosso
Coda. Meno mosso
Finale. Allegro giustoBruno Bjelinski: Plaisanteries, za gudače
Andantino
Allegro
Lento
Allegretto scherzando
Andante
Allegro
Niccolò Paganini: La Campanella, za violu i gudačeGiovanni Bottesini: Fantasia sulla Sonnambula di Bellini, za kontrabas i gudače
Antonín Dvořák: Rondo u g-molu, op. 94, za violončelo i gudače
Pablo de Sarasate: Carmen suita, za violinu i gudače
Piše:
ZdenkaWeber