Bravure violine i gitare kroz oluje i smiraje

50. Osorske glazbene večeri, 17. srpnja – 19. kolovoza 2025., Linus Roth, violina, Petrit Çeku, gitara, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  Dva su bitna uvjeta koja je potrebno ispuniti želi li se ostvariti što bolji posjet pojedinom koncertu. Kao prvo, važno je da glazbenici svojim imenima privlače publiku, a kao drugo, bitno je da program koncerta najavljuje privlačan glazbeni sadržaj. Takvo mišljenje zacijelo vrijedi za sve glazbene vrste, a u slučaju koncerata umjetničke, klasične glazbe, drugi se uvjet čini još bitnijim budući da nastupajući glazbenici nisu nužno jednako dobro poznati u različitim sredinama u kojima nastupaju. Konkretno, slučaj petog koncerta u okviru ovoljetnih 50. Osorskih glazbenih večeri održan 25. srpnja i na kojemu su nastupili njemački violinist Linus Roth i kosovski gitarist Petrit Çeku potvrdio je privlačnost skladateljskog imena zahvaljujući kojemu je koncert u osorskoj Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije bio osobito dobro posjećen. Jer, potencijalne slušatelje neosporno je privukao program, Četiri godišnja doba, opus 8 Antonija Vivaldija.

  Jedan od najdarovitijih, najuglednijih i najplodnijih skladatelja baroknog razdoblja, talijanski majstor Antonio Vivaldi (1678–1741) skladao je četiri violinska koncerta kojima je dao glazbene izražaje četiriju godišnjih doba vjerojatno između 1718. i 1723. godine, kada je bio u službi dvorskog kapelnika u Mantovi. Objavljeni 1725. godine u Amsterdamu zajedno s još osam dodatnih koncerata kao Il cimento dell'armonia e dell'invento (Nadmetanje harmonije i invencije) koncerti okupljeni pod zajedničkim nazivnikom Četiri godišnja doba postali su tijekom vremena Vivaldijeva najpoznatija i najčešće izvođena djela.

  Riječ je koncertima koji su označili svojevrsnu revoluciju u glazbenoj koncepciji. Vivaldi glazbenim sredstvima opisuje pjev ptica različitih vrsta, pastira i njegovog lajućeg psa, zujanje muha, oluje, pijane plesače, lovce i divljač, smrznuti pejzaž i toplu zimsku vatru. U Vivaldijevo je vrijeme bilo neobično uz partiture koncerata objaviti i pjesničke sonete (čiji je autor bio vjerojatno sam skladatelj), a kojima je riječima bio pojašnjen duh svakog godišnjeg doba koji glazba namjerava evocirati. Prema takvim namjerama riječ je o najranijim i detaljno opisanim primjerima glazbe kasnije nazvane programnom glazbom. Drugim riječima, Vivaldi je uveo glazbu koja se povezuje uz narativni element. Svaki koncert ima tri stavka (brzo-polagano-brzo) pa tako i svaki sonet ima tri odlomka.

  Koncerti su:
  
  Proljeće, koncert u E-duru, br. 1
  Allegro
  Largo
  Danza pastorale, Allegro

  Ljeto, koncert u g-molu, br. 2A
  llegro non molto
  Adagio e piano – Presto e forte
  Presto

  Jesen, koncert u F-duru, br. 3
  Allegro
  Adagio molto
  Allegro „Caccia“ (lov)

  Zima, koncert u f-molu, br. 4
  Allegro non molto
  Largo
  Allegro

  Brojnost izvedbi, snimaka, obrada, u proteklom razdoblju, osobito otkako je barokna glazba doživjela neslućenu popularnost tijekom 20. stoljeća – posebno inzistiranjem na povijesno vjernom interpretiranju glazbe i korištenju originalnih baroknih ili pak replika baroknih instrumenata, velika skladateljska imena autora koji su pisali glazbu između kraja 16. i kraja prve polovice 18. stoljeća danas su itekako dobro poznata i njihova djela su rado slušana. Vivaldijevim Godišnjim dobima u tom kontekstu svakako pripada naročito istaknuto mjesto. Dakle, najava Vivaldijeva imena i naslova nedvojbeno je i u Osoru odigrala uobičajenu ulogu privlačnosti.

  Ono što je znalce moglo iznenaditi, začuditi, zacijelo i zainteresirati bila je najava da će antologijska Četiri godišnja doba, u izvorniku četiri koncerta za violinu solo i gudački ansambl, izvesti samo dvojica glazbenika, violinist Linus Roth i gitarist Petrit Çeku. Ali, iako je riječ je o vrlo vrijednim i važnim umjetnicima, višestruko nagrađivanima na međunarodnim natjecanjima i vrlo aktivnim solistima i komornim glazbenicima na koncertnim podijima diljem svijeta, obrada za violinu i gitaru nije uobičajena. Stoga je bilo simpatično kada se ugledni njemački violinist Linus Roth, čiji životopis otkriva doista veliku ostvarenu karijeru, obratio publici ispričavši kako je došlo do te njegove obrade.

  Naime, Linus Roth je uz brojna ostala zaduženja osnivač i umjetnički ravnatelj Međunarodnog festivala Ibiza Concertos, a s Petritom Çekuom, također slavnim gitaristom, koji je studij završio u razredu Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te je i sam profesor gitare, već je mnogo puta nastupao. Kada je na svojem festivalu u Ibizi želio izvesti Vivaldijeva Četiri godišnja doba, glazbu koja je za svakog vrsnog i ambicioznog violinista posebna prigoda za bravuroznost i virtuozne parade, u nedostatku gudačkog ansambla pala mu je na pamet zamisao da kao pratnju zaposli gitarista, dakako najboljeg, svakako Petrita Çekua! Petritova je reakcija bila nevjerica: „Što? Nema šanse! Ti si lud!“. No Linus je bio itekako ozbiljan i siguran, smatrajući da je Petrit itekako sposoban za takvu pustolovinu.

  

  Doista, bila je to nadasve zanimljiva pustolovina koju je 25. srpnja imala priliku upoznati i brojna publika u Osoru. Linus Roth, svirajući na povijesnoj violini iz 1703. godine, Dancla Stradivarius, koju mu je posudila Pokrajinska banka iz Baden-Württemberga, iskazao se kao punokrvni, temperamenti i virtuozni solist koji vlada širokim dijapazonom dinamičkih preljeva, agogički pomno osmišljava svaku frazu, a Vivaldijevu glazbu poznaje u njezinom svakom detalju. Priviknuti se samo na gitaru kao pratnju u prvom je trenutku bilo prilično zahtjevno, ali upravo zahvaljujuću tehničkom majstorstvu i izrazitoj muzikalnosti Petrita Çekua bilo je moguće uživanje u zajedničkom muziciranju dvojice vrsnih umjetnika, prijatelja, glazbenika koji se odlično razumiju i nadopunjavaju.

  Pljesak je dakako bio buran i dugačak jer je nizanje glazbenih dragulja iz Vivaldijeva pera te Linusovih i Petritovih sposobnosti ispunilo večer izuzetnim glazbenim užicima. A da ostanu u vremenu baroknih glazbenih mudrosti i ljepota, dodali su još i jedan od posebnih bisera sada njemačkog baroka, Air J. S. Bacha iz Orkestralne suite br. 3 u D-duru, BWV 1068. Bilo je to definitivno smirenje nakon Vivaldijevih bura i oluja, ali i nezaboravnih sličica godišnjih doba.

  

  Nakon koncerta glazbenici su nudili za kupnju i potpisivali CD sa svojim snimkama Vivaldijevih Četiri godišnjih doba i Corellijevom Sonatom u g-molu, op. 5 br. 12 „La Folia“.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 5. kolovoza 2025.

Piše: