Interpretativna preciznost i duhovna snaga pod Mutijevim suverenim vodstvom

Salzburške svečane igre, 18. srpnja - 31. kolovoza 2025.: Bečka filharmonija, Zbor Pjevačkog udruženja Bečke državne opere i solisti, dir. Riccardo Muti

• 

  Salzburške svečane igre prepoznatljive su po jutarnjim matinejama Bečke filharmonije koje se održavaju u vrijeme vikenda (koncert započinje u 11 sati) tijekom nešto više od mjesec dana trajanja igara. Svakim koncertom ravna drugi dirigent, a riječ je o najpoznatijim, trenutačno aktivnim dirigentima na svijetu. Programi koncerata (obično se izvode tri puta) vrlo su atraktivni i relevantni za izvođačku praksu pa se nerijetko pojavi nosač zvuka i slike kao trajni zapis glazbenog događanja. U okviru popularnih matineja događa se da pojedini maestro debitira s određenom partiturom, e.g. Riccardo Muti s Beethovenovom Missom solemnis 2021. godine.

  Ove godine na koncertu kojem smo nazočili u nedjelju, 17. kolovoza Bečkom filharmonijom ravnao je Riccardo Muti, a na pozornici su im se pridružili solisti i Zbor pjevačkog udruženja Bečke državne opere. Prvi dio programa ispunila je Četvrta simfonija u c-molu D 417 – Tragična Franza Schuberta (1797–1828). Schubert je Četvrtu skladao 1816. godine za, u to vrijeme relevantan, amaterski orkestar koji je muzicirao u domu bečkog skladatelja Otta Hatwiga. Prva zabilježena profesionalna izvedba simfonije zbila se 1849. godine u Leipzigu, dakle više od dvadeset godina nakon skladateljeve smrti, a razlog tome leži i u činjenici kako ni sam Schubert nije skladbu smatrao osobitom vrijednim djelom, što je razvidno iz pisma koje je 1823. uputio dirigentu i pedagogu Josefu Peitlu. Naime, Peitl je 1823. pitao Schuberta ima li neko djelo koje bi studentski orkestar mogao svirati, ovaj mu je odgovorio kako nema ništa relevantno što bi mogao poslati te ga upućuje na Beethovenove partiture. Kada sagledamo povijesni koncept Tragične, jasno je kako njena tragedija leži u činjenici da ni njen autor nije bio svjestan realne vrijednosti svoje partiture, međutim tu je nepravdu vrijeme naknadno ispravilo.

  

  Čim je stupio pred orkestar, Mo. Muti autoritativnim je pokretom batonom inducirao početni takt simfonije. Cijelu izvedbu temeljio je na jasno postavljenim motivima na početku fraza, ali i na slobodi muziciranja glazbenika, što je rezultiralo nenametljivom ali bravuroznom izvedbom. Prvi stavak Adagio molto započinje fortissimom cijelog orkestra na koji se nadovezuju žičani instrumenti ocrtavajući jedinstvene harmonijske sklopove proizašle iz Schubertove imaginacije, a početak simfonije podsjeća na uvodni dio oratorija Stvaranje Josepha Haydna koji je bio vrlo popularan u to vrijeme u Beču. Svaka pojedina sekcija orkestra nosi posebno zvučno ozračje što se na kraju stapa u jedinstven zvuk, a posebno dojmljiv bio je nastup puhača. Opisana kvaliteta orkestra došla je do izražaja u drugom stavku Andante koji nosi atmosferičnost austrijskih krajolika koji su nerijetko inspirirali Schuberta prilikom skladanja. Iako je naslovljena Tragična, simfonija sadrži balans između tmurnih u prvom i radosnih motiva u kasnijim stavcima. Opisanu opreku glazbenici slavnog bečkog orkestra opisali su opuštenim muziciranjem pod preciznim patronatom maestra Mutija. Takva izvedba mogla je proizaći jedino iz velikog međusobnog povjerenja između orkestra i dirigenta, a osjetila je to i publika koja ju je pozdravila srčanim pljeskom. Koncertni majstor bio je veteran Rainer Honeck.

  Bogobojaznost jedna je od amblematskih odrednica karaktera Antona Brucknera (1824–1896), a osim toga patio je i od depresije koja se u njegovu životu pojavljivala u intervalima. Za vrijeme oporavka od jedne takve epizode na klaviru u konačištu svog prijatelja orguljaša Karla Waldecka odsvirao je Kyrie iz svoje Mise u f-molu s oznakom WAB 28. Misa je dovršena 1868. i brzo je nadrasla činjenicu da je nastala kao produkt Brucknerovog mentalnog oporavka te je slobodno možemo smatrati koralnim blagoslovom. U prilog tome govori i činjenica da je Johannes Brahms, koji je bio tradicionalno skeptičan prema Brucknerovim simfonijskim partiturama, kada je 1893. u Beču čuo Misu, srčano zapljeskao.

  

  Zboru, orkestru i Mo. Mutiju na salzburškoj su se pozornici pridružili solisti: Ying Fang (sopran), Wiebke Lehmkuhl (alt), Pavol Breslik (tenor) i William Thomas (bas). Veliki izvođački aparat pod vodstvom Riccarda Mutija bio je kompaktan i motivski jasan. Balans između monumentalnog simfonijskog zvuka svojstvenog Bruckneru i intimističkog susreta s Bogom odlično je postavljen, a sve je utemeljeno na postupnoj dinamičkoj razradi svake fraze. Imao je Muti u vidu i Wagnerov utjecaj na Brucknera koji je držao na pijedestalu tijekom cijele izvedbe. Najdojmljiviji dio Mise bio je svakako slojeviti Credo, gdje se zrcalila diferencijacija između svjetlosti anđeoskih dijaloga (odličan solo violine i viole) i tame Isusova raspeća. Zbor je svaku latinsku frazu izgovorio razumljivo, a ton je bio savršeno artikuliran i permanentno uzvišen bez opadanja u glasnoći i dinamici. Zborovođa je Ernst Raffelsberger. Solisti su pokazali kvalitetnu pripremu, a isticala se sopranistica Ying Fang kristalno čistim glasom savršene pozicije i kontemplativnim pristupom slobodnim od operne dramatike (manirizam kojeg se pojedini pjevači teško oslobađaju na koncertnoj pozornici) koji je čini idealnom koncertnom pjevačicom, posebno ako je skladba na repertoaru sakralnog karaktera. Ono što bi se koncertu moglo zamjeriti jest nedovoljna čujnost pjevača, što je tehnički propust koji se na ovoj razini i za te cijene ulaznica ne bi smio dogoditi. Nadalje, Brucknerova Misa kao i druge sakralne skladbe velikih skladatelja odavno su nadrasle liturgijske okvire crkve i nastanile se u koncertnim dvoranama; ipak, to je okružje koje ne može osigurati potrebnu akustiku, što je bilo razvidno i u (pre)velikom Grosses Festspielhausu, gdje je Misa izgubila autentični zvučni nukleus.

  Na kraju, napomenimo kako je publika koncert ispratila na nogama, nagradivši tako trud svih aktera izvedbe.

  

  © Luka Nalis, OPERA.hr, 26. kolovoza 2025.

  Program:
  
  Franz Schubert: Simfonija br. 4 u c-molu D. 417 — Tragična
  Anton Bruckner: Misa br. 3 in f-molu za soliste, mješoviti zbor i orkestar WAB 28

  Vokalni solisti:
  
  Ying Fang, sopran
  Wiebke Lehmkuhl, alt
  Pavol Breslik, tenor
  William Thomas, bas

Piše: