Čestitke raspjevanim splitskim amaterima

50. Osorske glazbene večeri, 17. srpnja – 19. kolovoza 2025., Gradski zbor Brodosplit, Vlado Sunko, dirigent, Branko Kljaković-Gašpić, tenor, Ivan Žitko, tenor, Ivan Bošnjak, bas-bariton, Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Osor

• 

  U okviru 50. osorskih glazbenih večeri nastupio je 4. kolovoza Gradski zbor Brodosplit pod ravnanjem svojeg stalnog zborovođe Vlade Sunka. Budući da je riječ o amaterskom muškom zboru, a kako je to bilo jedno od rijetkih sudjelovanja amaterskih ansambala na osorskom festivalu, nije na odmet podsjetiti na neke činjenice.

  Osorske glazbene večeri (OGV) od svojeg su utemeljenja 1976. godine usmjerene na promicanje vrijedne umjetničke, klasične glazbe u izvedbama afirmiranih profesionalnih solista i pretežno komornih ansambala. Dakako, prema mogućnostima i programiranju pojedinog godišta festivala u osorskoj su Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, pa i na vanjskim prostorima, na gradskom trgu, održani koncerti na kojima su nastupili i veći vokalno-instrumentalni sastavi, a bilo je i opernih izvedaba. Uz repertoar djela iz svjetske glazbene baštine trajno se nastojalo uključivati skladbe hrvatskih autora, a od samih je početaka bila uvedena praksa naručivanja novih naslova koji su u Osoru doživljavali svoje praizvedbe. Takve temeljne sadržajne odrednice postavio je osnivač festivala Danijel Marušić (1931.-2009.), a nakon njegove smrti nastavili su ih umjetnički ravnatelji Berislav Šipuš, Ivana Kocelj i Branko Mihanović. Sada već u drugoj festivalskoj sezoni sastavljanje koncertnih programa povjereno je, prema imenovanju od strane Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, mr. Marinu Kaporelu.

  O mr. Marinu Kaporelu (Split, 1976.), aktualno i pomoćniku za produkciju umjetničke ravnateljice 76. Dubrovačkih ljetnih igara, čitamo u životopisu da se „tijekom gotovo tridesetogodišnjeg radnog iskustva na području organizacije kulturnih događaja, edukacije i financija, profilirao u istaknutog organizatora u kulturi i promotora glazbenog života u Hrvatskoj. Iza sebe ima niz uspješnih inicijativa i projekata te je 2019. godine odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u očuvanju hrvatske glazbene kulturne baštine, poticanje i afirmaciju mladih hrvatskih umjetnika te njihovu promociju u Republici Hrvatskoj i svijetu. Diplomirao je na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Splitu stekavši naslov magistra javne uprave. Diplomirao je cum laude na Fakultetu za medije i odnose s javnošću Sveučilišta u Dubrovniku stekavši naslov sveučilišnog magistra odnosa s javnošću.“ Uz obavljanje profesionalnih dužnosti u institucijama u Splitu mr. Marin Kaporelo je kao vrstan amaterski pjevač, tenor, bio član i solist Gradskog zbora Brodosplit.

  O Gradskom zboru Brodosplit također je moguće pročitati izuzetno pohvalne podatke djelovanja u protekle 53 godine: „Nenametljivo i bez velikih ambicija 1972. porinut je u okrilju splitskog škvera Muški zbor koji je još u maloljetničkoj dobi postao kvalitetom prepoznatljiv na razini ondašnje države, kao i na prvim europskim putovanjima. (...) Gradski zbor Brodosplit ima sreću da ga dulje od 3 i pol desetljeća, od 1988. godine, vodi ne samo dirigent već i jedan od najvećih živućih hrvatskih skladatelja maestro Vlado Sunko. Zahvaljujući znanju, viziji, predanosti, kreativnoj inovativnosti i ustrajnosti maestra Vlade Sunka ovaj je zbor ostvario vrhunske umjetničke rezultate: posebice izvedbama velikih djela poput Papandopulove Muke Gospodina našega Isukrsta, Cherubinijeva Requiema, Stipišićeva Uskrsnuća te Sunkova Zlata Gospine milosti i Mise. U duhu poslovice francuskog filozofa Jean Jaurèsa: Tradicija se ne sastoji u čuvanju pepela nego u održavanju plamena živim, u toj glazbeno-povijesnoj partituri dragocjenu dionicu otpjevali su splitski zborovi, a Gradski zbor Brodosplit najzaslužniji je za očuvanje ove hvalevrijedne tradicije. Kao prepoznatljivi ambasadori svoga grada postali su najtrofejniji hrvatski amaterski zbor, dvostruki apsolutni svjetski zborski prvaci.“

  Citati iz objavljenih životopisa imaju namjeru upoznati zainteresirane s djelatnošću osobe aktualnog ravnatelja OGV-a i dakako s uspješnom djelatnošću muškog amaterskog zbora, budući da dosadašnjim pratiteljima glazbenih svečanosti u Osoru možda ipak nisu bili dovoljno poznati. Pa ako je formulacija o dirigentu Vladi Sunku kao jednom od „najvećih živućih hrvatskih skladatelja“ nedvojbeno pretjerana, razumljiva je u splitskim okvirima jer je Sunko neosporno autor brojnih djela znatne regionalne važnosti.   

  No, bilo kako bilo, logična je oduševljenost dirigentom i skladateljem koji je „diplomirao na Odjelu za kompoziciju i glazbenu teoriju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1979. godine. 1982.–1992. predavao je glazbeno-teorijske predmete na Srednjoj glazbenoj školi Josip Hatze u Splitu, vodio školski djevojački zbor, utemeljio i upravljao zborom dječaka. Od 1992. predaje na Odsjeku za glazbenu kulturu pri Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja u Splitu kolegije Zbor, Priređivanje za ansamble i Upoznavanje instrumenata. Iste predmete od 1997. predaje na novoosnovanoj Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu (od 2002. izvanredni, a od 2011. redoviti profesor).“

  S Gradskim zborom Brodosplit ostvario je dirigent Vlado Sunko doista mnoge uspjehe, brojne nagrade i važna gostovanja diljem Hrvatske i u inozemstvu. Sve su to neosporne činjenice i među muškim amaterskim zborovima koji djeluju u Hrvatskoj, Gradskom zboru Brodosplit i njegovom odličnom zborovođi pripada istaknuto mjesto.

  Ali, ostaje nepobitna činjenica da je pozivanje na cjelovečernji koncert amaterskog zbora, u ovom slučaju muškog zbora iz Splita, bio presedan. Tumačenje da se tim koncertom željelo dati počast Jakovu Gotovcu i Borisu Papandopulu, skladateljima koji su osobitu pozornost posvećivali amaterskim zborovima, što su publici (pretežno inozemnoj) u osorskoj crkvi na hrvatskom i engleskom jeziku ispričali voditelji kroz program, neosporno „drži vodu“, kako bi bilo moguće popularno opravdati odabir osam Gotovčevih zborskih a capella skladbi i fragmenata iz Papandopulove Muke Gospodina našeg Isukrsta (po Ivanu) za sole i muški zbor. Jer, Splićaninu Gotovcu, hrvatskom glazbenom velikanu, autoru antologijskih djela, među kojima je i narodni obred Koleda, opus 11. skladan 1925. godine (izveden je 3. stavak i time obilježena 100. obljetnice nastanka djela), kao i Papandopulu, koji je za vrijeme djelovanja u Splitu vodio Splitsko muzičko društvo Zvonimir i za tada „svoje“ pjevače skladao glazbu inspiriranu karakterističnim lokalnim napjevima, tako i partituru Muke Gospodina našeg Isukrsta (po Ivanu) za sole i muški zbor a cappella, u našim hrvatskim, nacionalnim okvirima pripada itekako važno mjesto.

  Međutim, kada je već učinjen presedan i u program jubilarnog festivala uključen amaterski zbor, koji može imati i „profesionalne“ ambicije u odnosu na izvođačke domete, a prema ozbiljnosti i kvaliteti uvježbanosti u odnosu na pjevanje solista i zbora izvedbe su doista bile na zavidnoj razini, ostaje pitanje ukupnog programa s kojim su se amateri pjevači predstavili. Naime, lokalpatriotizam je svakako hvalevrijedan osjećaj koji rezultati važnim dostignućima, ali kada se javlja u prevelikoj koncentraciji a prezentira se pretežno inozemnom slušateljstvu, ostavlja ipak pomalo dvojbeni dojam.

  Izvedbe osam zborskih naslova Jakova Gotovca, od kojih su neki neosporno antologijski primjeri u literaturi hrvatskih muških zborova, poput Jadovanke za teletom, Koledari u kući ili Terra tremuit, potom Muke Gospodina našega Isukrsta Borisa Papandopula i završno kantate Gospe Sinjska Vlade Sunka, bile su pjevački na visokoj razini. Nadalje, o kvaliteti i umjetničkim značajkama odabranih zborskih naslova u okvirima hrvatske skladateljske tvorbe 20. i 21. stoljeća također ne treba dvojiti i hrvatski ju slušatelj emocionalno prihvaća kao nešto blisko i prepoznatljivo. Ali, kada strani turisti, a oni su ipak na otočnom festivalu ciljana i željena publika, vide ovakav program, teško je očekivati osobito zanimanje. Osim toga, riječ je o ljetnom glazbenom festivalu i pitanje je treba li se baš posvetiti pasionskom naslovu.

  

  U svakom slučaju, publika koja je došla slušati Gradski zbor Brodosplit nije bila osobito brojna. One koje su privukli izvođači pljeskali su zdušno, raspjevani Splićani to su i zaslužili, sve je bilo uredno i OK, pa ipak, upitno u odnosu na odluku o upravo takvom repertoarnom odabiru. Osigurati nastup zborskog ansambla na OGV nedvojbeno nije zanemariv trošak, pa je doista valjalo s više razumijevanja za mjesto, vrijeme i potencijalnu publiku izvesti skladbe različitijih razdoblja, nacionalnih baština i stilskih karakteristika. Pljeskalo bi se s još više ruku, a Zajčev U boj, u boj ionako je uvijek efektni dodatak za tako uvjerljive muške glasove kao što su to raspjevana grla splitskih amatera.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 8. rujna 2025.

Piše: