Sopranske kolorature oduševile baroknom autentičnošću

55. Varaždinske barokne večeri, 19. – 30. rujna 2025.: Collegium Marianum, 22. rujna; Camerata Garestin, 22. rujna; Musica Aeterna, 23. rujna; Francesca Lombardi Mazulli, Camerata Kilkenny, 24. rujna; Accademia del Piacere, 25. rujna

• 

  Posebnost 55. Varaždinskih baroknih večeri (VBV) svakako je bila u činjenici da je za razliku od uobičajene jedne države-partnera festivala, u jubilarnom izdanju sudjelovalo čak 17 država koje su se uključile sa svojim ponajboljim solistima i ansamblima specijaliziranima za povijesno utemeljeno izvođenje barokne glazbe.        

  Tako je, primjerice, osobito za glazbu angažirani veleposlanik Češke Republike u Zagrebu Nj. E. Milan Hovorka pomogao dolazak vrlo uglednog praškog ansambla Collegium Marianum koji je u sastavu Jana Semerádová, flauta i umjetničko vodstvo, Vojtěch Semerád, barokna violina, viola, glas i udaraljke, Jiři Sycha, barokna violina, čarango i glas, Marcel Comendant, cimbal i udaraljke i Ján Prievoznik, G violone nastupio u Uršulinskoj crkvi 22. rujna. Veleposlanik Hovorka pobrinuo se i za vrlo zabavni program u okviru dodatne manifestacije Total Baroque pozivom na „Varaždinsku večer na češki način – pivo, dechovka i bramborák“ što je bilo obogaćeno ponudom češkog piva i palačinki, a sve uz sviranje Puhačkog orkestra Češke besede Končanica pod vodstvom Damira Tomašeka.

  

  Sve pojedinačne biografije gostiju iz Praga, osobito 1997. godine osnovanog ansambla Collegium Marianum, otkrivaju brojne uspjele nastupe u njihovoj domovini kao i međunarodno, što je nedvojbeno u velikoj mjeri zasluga flautistice i muzikologinje Jane Semerádove koja aktivno istražuje i proučava barokni način izvođenja, pa i deklamaciju i ples, osmišljavajući tematski koncipirane programe posvećene brojnim suvremenim praizvedbama povijesne glazbe. S tako tematski koncipiranim programom došao je Collegium Marianum i na 55. VBV, naslovivši večer Cachua Serranita – Glazba, ples i naša Gospa na drugom kraju svijeta. Riječ je o nadasve pitoresknom, vrlo zabavnom i osobito inspiriranom koncertnom sadržaju koji povezuje glazbu iz anonimnih izvora 17. i 18. stoljeća, otkrivenih u Južnoj Americi, s autorskim djelima njemačkih, talijanskih i čeških skladatelja tog razdoblja. Jedan od glazbenih izvora, Codex Trujillo, zbirka biskupa iz Perua (18. stoljeće) sadrži i peruanske tradicionalne plesove, kao i melodije s kojima su češki virtuozi zaključili doista glazbeno bogatu šetnju 18. stoljećem u udaljenim regijama Europe i Južne Amerike u kojoj je u susretima europske i domorodačke glazbe nastajao nov i danas intrigirajući repertoar.

  

  U nekom budućem istraživanu o utjecajima Varaždinskih baroknih večeri na poticanje autentične barokne interpretacije u Hrvatskoj svakako će važno mjesto imati Ansambl Camerata Garestin koji je osnovan 2008. godine na poticaj varaždinskog violončelista Krešimira Lazara uz suosnivače sopranisticu Ivanu Lazar, flautista Danija Bošnjaka i čembalista i orguljaša Krešimira Hasa. U proteklih 17 godina Camerata Garestin potvrdila se kao vrlo konkurentni ansambl koji nastupa u Hrvatskoj i mnogim drugim državama, sudjeluje na festivalima barokne glazbe, a u sklopu 47. VBV ansamblu je dodijeljena festivalska Nagrada Jurica Murai. Pozornost koju ansambl posvećuje djelima iz hrvatske glazbene baštine rezultirala je 2018. godine albumom Vulnerasti cor meum sa skladbama hrvatskih ranobaroknih majstora.

  Uz utemeljitelje Camerate Garestin sudjelovali su na koncertu 22. rujna u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu mezzosopranistica Nina Tarandek i Stjepan Nodilo, blok flauta i barokna oboa. Dakle, uz već godinama potvrđene izvođačke sposobnosti i priznatu upućenost u povijesnu baroknu interpretaciju koje krase sopranisticu Ivanu Lazar, violončelista Krešimira Lazara i čembalista Krešimira Hasa, ponovnim uključivanjem bravuroznog majstora sviranja na blok flauti i baroknoj oboi, međunarodno traženog virtuoza Stjepana Nodila, te napose prvim pozivom za sudjelovanje renomirane mezzosopranistice Nine Tarandek, do ne tako davno članice Frankfurtske opere i pjevačice s bogatim međunarodnim iskustvom, okupljene su glazbenice i glazbenici koji su oduševili varaždinsku publiku.

  Dakako, na prvome je mjestu bio vrlo mudro sastavljen program sa Sonatom za obou i basso continuo u F-duru, HWV 363a i Sonatom za blok flautu i basso continuo u C-duru, HWV 365 G. F. Händela, kao instrumentalnim biserima, a uz eminentno njemačko barokno majstorstvo kao posebni dragulji zasjale su kantate Alessandra Scarlattija Chi sa dove è la speranza, kantata za sopran, obou i basso continuo u interpretaciji Ivane Lazar, potom Clori mia, Clori bella, kantata za sopran, blok flautu i basso continuo, H129 u izvođenju Nine Tarandek, kao i dva naslova za dva glasa Tirsi caro, amata Fille Domenica Scarlattija i Clori e Lisa campagne Alessandra Scarlattija.

  

  Kada se glazbenici nađu u manjem sastavu, otvaraju se nova područja vrlo bliske, gotovo intimne suradnje. Pogotovo kada među glazbenicima postoji suglasje u odnosu na način interpretiranja, agogiku, dinamiku, fraziranje i onu povišenu temperaturu koja zagrijava zajedničko osmišljavanje odabranog djela. Ivana Lazar i Nina Tarandek, zajedno s instrumentalnom pratnjom, ostvarile su upravo tu uzvišenu atmosferu, nalazeći i ostvarujući svojim tehnički visoko dorađenim glasovima zajednički govor srca, pjevanje kao materijalizirane dojmljive i dirljive osjećaje. Slušatelji su ih nagradili burnim i dugim pljeskom.

  Ponovno u varaždinskoj Uršulinskoj crkvi, u kojoj je 22. rujna nastupio češki ansambl Collegium Marianum, održan je 23. rujna večernji nastup slovačkog ansambla Musica Aeterna, koji je podržala veleposlanica Slovačke Republike u Zagrebu. Nj. E. Hanna Kovačova.

  

  Doista, nemoguće je ne asocirati način razdvajanja Čehoslovačke u dvije susjedne i prijateljske države Češku i Slovačku obavljeno „baršunastim razvodom“ čak i u odluci o koncertnom programu kojim su se slovački umjetnici došli predstaviti na 55. VBV! Naslov njihova koncerta bio je Svjetovna vokalna zbirka Jana Dismasa Zelenke, dakle odabrani su naslovi iz zbirke češkog skladatelja Zelenke (1679–1745) koji se školovao u Pragu i Beču, a radio je u Dresdenu u dvorskoj kapeli svirajući violone i skladajući te glazbu prilagođenu katoličkom obredu. Budući da je na dvoru bio zadužen i za rad s mladim pjevačima, Zelenka je sakupljao notne zapise svojih suvremenika i to operne arije, duete i kantate Hassea, Vivaldija, Händela, Porpore i drugih.

  Ansambl Musica Aeterna (lijepog li imena: „vječna glazba“), koji djeluje pod umjetničkim vodstvom Petera Zajíčeka, nastupio je sa sopranisticama Gabrielom Eibenovom i Lenkom Cafourkovom i izveo izbor instrumentalnih skladbi te opernih arija i dueta iz navedene Zelenkove zbirke. Ne čujemo često glazbu Johanna Adolpha Hassea, Leonarda Vincija, Giuseppea Porsile, Nicole Porpore, Giueppea Sellitta i Giovannija Porta, dok djela Antonija Vivaldija poznajemo bolje iako su i Sinfonia iz opere Farnace kao i arija Anch'il mar par che sommerga iz opere Bajazet rijetkosti.

  

  Zadovoljstvo programom baroknih rariteta pratilo je spontano oduševljenje interpretima. Doista, iskustvo odličnih glazbenika okupljenih u ansamblu Musica Aeterna, koji djeluje još od 1973. godine – a otkako mu je na čelu koncertni majstor Peter Zajíček ansambl osobito uspješno surađuje s Centrom za baroknu glazbu u Versaillesu i mnogim drugim partnerima, dokazano je i na koncertu u Varaždinu. Kada je pak riječ o sopranisticama: Gabrieli Eibenovoj, s diplomom Praškog konzervatorija i nadasve bogatom pjevačkom karijerom, te Lenki Cafourkovoj, koja se školovala na Konzervatoriju u Brnu, na kojemu danas predaje i na Janáčekovoj akademiji za izvedbene umjetnosti također u Brnu i ostvarila je ne manju karijeru solistice, publika je njihove kolorature i ostale barokne ukrase i bravure popratila pljeskom oduševljenja. Uvjeren u visoku kvalitetu izvedbi bio je i Festivalski žiri, dodijelivši ansamblu Musica Aeterna sa solisticama Nagradu Jurica Murai za najbolje interpretacije.

  

  Upravo kad je vjerno varaždinsko slušateljstvo, tijekom proteklih desetljeća već dobro istrenirano kada treba prepoznati vrhunske interpretacije baroknog repertoara – napose kada je riječ o vokalnim solistima, moglo pomisliti da je za ovu sezonu čulo najbolje interpretatorice sopranskog faha, za brojnu je okupljenu publiku 24. rujna u crkvi sv. Nikole biskupa pjevala Varaždincima već dobro poznata talijanska sopranistica Francesca Lombardi Mazulli. I to kako pjevala! Nositeljica nagrade VBV-a iz prošlih godišta, Francesca je ovaj put nastupila s irskom grupom Camerata Kilkenny koju je podržala irska veleposlanica Nj. E. Wendy Dorman-Smith uz pomoć institucije Culture Ireland koja diljem svijeta promovira irske umjetnosti. Tako su Händelove kantate za sopran dvije violine i basso continuo Dietro l'orme fugaci (Armida Abbandonatta), HWV 105 i Agrippina condotta a morire, HWV 110 s proslavljenom sopranisticom velika svjetskog ugleda izveli violinisti Bojan Čičić i Marja Gaynor, violončelistica Sarah McMahon i čembalist Malcomlm Proud, glazbenici vrhunske tehničke spreme i visoke kulture u odnosu na povijesno interpretiranje, a između kantata bila je izvedena Sonata u D-duru za violinu i basso continuo njemačkog majstora Georga Muffata.

  Već naslovi odabranih kantata, tekstovi o napuštenoj Armidi i na smrt osuđenoj Agrippini upućuju na tragične sudbine ženskih likova. Francesca Lombardi Mazulli ispjevala je riječi u njihovoj glazbenoj evokaciji načinom uzvišene dramatičnosti, glasom čije kolorature i vokalize odjekuju sigurnošću instrumentalnog muziciranja, glumom koja je uvjerljiva u svakom pokretu tijela i mimike, riječju umjetničkim predanjem koje gotovo do bola tumači svaku pojedinost pjesničke inspiracije i karakterističnim baroknim madrigalizmima zvučno opisuje tragiku napuštenosti i smrti. Bile su to doista jedinstvene interpretacije baroknih kantata koje je Händel skladao za vrijeme boravka u Italiji, u Firenzi pa potom u Rimu, prilagodivši se ukusu talijanske publike i preuzevši tada tražene tekstove talijanskih pjesnika.

  Popratni festivalski materijali, programska knjižica s ukupnim informacijama, kao i večernji programski listići sa životopisima izvođača i informacijama o skladateljima i djelima objavljeni u svakom godištu VBV-a, nakon održanog festivala ostaju vrijedni arhivski dokumenti. Doista, pogotovo životopisi glazbenica i glazbenika pokazuju da u Varaždin dolaze itekako ugledni solisti i ansambli, a imena i životopisi skladatelja otkrivaju sve ogromno bogatstvo baroknog razdoblja koje je, obuhvaćajući godine s kraja 16. do polovice 18. stoljeća, vrvjelo velikim majstorima u najrazvijenijim kulturnim sredinama, ali i manje razvikanim a opet izuzetno nadarenim manjim majstorima čija djela suvremenost otkriva kao osobito umjetničko bogatstvo. Da, bilo je to vrijeme kada se pisalo uz lojanice, dugotrajno i naporno putovalo u kočijama, kada su tek rukopisi dolazili na glazbeničke pultove, a instrumenti bili skupi i osjetljivi. Ono što osobito valja imati na umu, skladatelji još nisu bili priznati kao „stvaratelji“ , moć stvaranja imao je jedino Svevišnji, a umjetnici, bilo produktivni ili reproduktivni, bili su tek obrtnici koji su svoj zanat obavljali bolje ili slabije.

  

  Važne su i informacije i spoznaje u odnosu na glazbu samu. Naime, vezana najviše uz crkvu, glazbena je produkcija u velikoj mjeri bila vokalna. Postupno osamostaljivanje instrumentalne glazbe bio je dugi proces, a proces je uključivao i uvođenje različitih oblika instrumentalne, po definiciji svjetovne glazbe. Prve dokaze emancipacije glazbe koja se samo svira na 55. VBV je sjajno, doista ingeniozno, pokazao ansambl Accademia del Piacere. Osnovan 2002. godine, ansambl vodi sirijsko-španjolski gambist Fahmi Alghai čiji projekti povezuju ranu glazbu s flamencom i suvremenim izražajem, pa na taj način ruši stilske granice.

  Instrumentalni biseri i ples, anonimni autori glazbe ili pak preuzeti glazbeni fragmenti, melodije u obradi Fahmija Alghaia, krajnje osebujan program nazvan Ponovno otkrivanje Španjolske, onog renesansnog i ranobaroknog doba u kojemu je Španjolska nakon Kolumbovih otkrića Novoga svijeta živjela u raskoši velikog bogatstva. Taj čarobni svijet uzbibanih ritmova i miješanja glazbenih kultura dočarali su instrumentalisti Johanna Rose i Rami Alghai, viole da gamba, Carles Blanch, barokna gitara i Agustin Diassera, udaraljke, uz pomno vodstvo Fahmija Alghaia koji također svira violu da gambu. Međutim, sve bi bilo mnogo manje atraktivno da podijem Velike koncertne dvorane HNK u Varaždinu nije vladala uzbudljiva plesačica flamenca Ana Morales. Mijenjala je haljine u skladu s vrstama plesa, a glavno što je pokazivalo njezino ogromno plesno iskustvo bile su već pomalo iznošene ali u svojoj jednostavnosti izuzetno šarmantne cipelice.

  

  Za 55. VBV to je bilo posebno obogaćenje, pa valja zahvaliti novoimenovanom  španjolskom veleposlaniku. Jer, Nj. E. José Ramón Garcia Hernández, veleposlanik Kraljevine Španjolske u Republici Hrvatskoj, očito je odmah shvatio da VBV trebaju podršku budući da koliko god umjetnički ravnatelj Davor Bobić i ravnatelj Koncertnog ureda Raymond Rojnik već vrlo dobro poznaju međunarodnu baroknu scenu i znaju koga bi sve rado pozvali na VBV, diplomatska je pomoć trajno dobrodošla. A Španjolska trajno ima što pokazati, uvijek inovativno i zavodljivo.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 24. listopada 2025.

Piše: