Izvedbena autentičnost i estetska vrijednost suvremenih partitura
Dubrovačka glazbena jesen: Dubrovački simfonijski orkestar, Martina Jembrišak, harmonika i bandoneon, Ivan Hut, dirigent; Dubrovački simfonijski orkestar, Matija Novaković, fagot, Mladen Tarbuk, dirigent
-

Karijera mlade bandeonistice i harmonikašice Martina Jembrišak spoj je izniminih profesionalnih kvaliteta i nemirne radoznalosti, a šireći svoje glazbeno djelovanje koje prelazi hrvatske okvire, afirmira ova dva instrumenta bez predaha. Na našem geografskom području harmonika, a bandoneon nešto manje (većina slušatelja nije ni svjesna da poznaje taj instrument, mada ga sluša u djelima A. Piazzole), vežu se uz folklor i neke kulturološke društveno neprihvatljive konotacije, pa stoga se nepravedno i podcjenjivački smatraju manje vrijednima i bez velikih interpretacijskih mogućnosti. U rukama Martine Jembrišak postaju sredstvo čudesnog zvuka, a njena muzikalnost i fokusiranost kod svakog odsviranog tona pridonose iznimnom glazbenom doživljaju.
Na koncertu u Dvoru (16. listopada) uz Dubrovački simfonijski orkestar i dirigenta Ivana Huta izvela je trostavačni Koncert za bandoneon i gudački orkestar Roberta di Marina, suvremenoga talijanskog skladatelja. Od sva tri stavka odsvirana u zanesenom i predanom muziciranju, izdvojio se drugi stavak, Adagio, u kojem je Jembrišak agogičkom raznolikošću i metafizičkom prodornošću učinila sonornost instrumenta nematerijalnom i duboko duhovnom. U drugom djelu, Fantaziji op. 88 za harmoniku i orkestar Paula Crestona (hrvatska praizvedba, kako je navedeno), Jembrišak je bandoneon zamijenila harmonikom. Djelo je to guste notne partiture i na prvo slušanje manje atraktivne, ali svakako dobro izabrano upravo kao antipod Di Marinovom melankoličnom koncertu. Jembrišak je i ovoj provokativnoj muzici odgovorila bez nedoumica i nesigurnosti, a orkestar je bio odlična podloga i ravnopravan svirački sudionik, ovisno o zahtjevima partiture.


Za završnicu koncerta izvela se Klasična simfonija op. 25 br. 1 Sergeja Prokofjeva, što je uz dva prethodna djela pridonijelo svježem i zanimljivom programu.
Završni koncert Dubrovačke glazbene jeseni (23. listopada) zbog vremenskih nepogoda održan je u prostoru jezuitske crkve sv. Ignacija. Dvojilo se pred sam početak koncerta hoće li zamjenski prostor biti primjeren poradi opsežne akustike koja znatno iskrivljuje prijenos zvuka, međutim za sastav gudača i solistu pokazao se optimalan.

Sofia Gubaidulina jedna je od najznačanijih sovjetskih skladateljica dvadesetog stoljeća. U ranoj životnoj dobi otkrila je religijski misticizam koji nije bio prihvatljiv u tadašnjoj državi. Represivni sistemi, kakav je bio u Sovjetskom Savezu, bez dvojbe su loši oblici politike, ali često upravo kao reakcija na nemogućnost iskazivanja svojeg mišljenja i osobnosti, umjetnici su, štiteći i tražeći mjesto svoje slobode, micali granice izražavanja. Stoga je svoj vjerski zanos Gubaidulina sakrila u svojim disidentskim partiturama rastvarajući notni tekst u neuobičajene strukture u kojima se ogleda njena duhovna i vjerska sloboda. Taj eskapizam uvjetovao je glazbenu ostavštinu značajnu u osobnom, idejnom smislu, ali i u povijesno-glazbenom.
Koncert za fagot i duboke gudače Gubaidulina je napisala 1975. u Appenu, gdje je napokon izbjegla nakon pada SSSR-a, a posvećen je znamenitom fagotisti Valeriju Popovu, profesoru kod kojeg je solist ove koncertne večeri, Matija Novaković, studirao. Veliki je izazov za ansambl, čiji standardni repertoar ne nosi suvremeni glazbeni izričaj, upustiti se u interpretaciju istog. Međutim, dirigentsko i skladateljsko iskustvo maestra Mladena Tarbuka uvelike je pridonijelo da se partitura izvede na najbolji mogući način. Njegovo intelektualno i emocionalno razumijevanje notnog teksta provociralo je angažirano i precizno muziciranje. Solist večeri Matija Novaković stalni je zaposlenik Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Nije od onih glazbenika koji ostaju svirati na svom orkestralnom pultu, nego cijelu svoju sviračku karijeru nastupa kao solist uz orkestre, kao komorni glazbenik, a i suosnivač je raznih festivala u rodnim Konavlima, te voditelj komornih ansambala i zborova. Do sada smo ga nebrojeno puta slušali u koncertima različitih stilskih razdoblja, a najviše pažnje posvetio je suvremenim djelima hrvatskih skladatelja za fagot i orkestar. Neupitno su njegove dosadašnje interpretacije bile profesionalno korektne i muzički angažirane. Ono što smo čuli u izvedbi Koncerta za fagot i duboke gudače Sofije Gubaduline na scenu je dovelo drugačiju osobnost Novakovića. Bila je to ekspresivna, uzbudljiva, muzikalna, rječita i potpuno predana izvedba, puna emocionalnog naboja. Uvjerljivost kojom je tumačio partituru i jasnoća izričaja neosporno je publici približila Gubaidulinin rukopis i atmosferičnost skladbe koju nije bilo jednostavno pratiti uhu naviknutom na klasične strukture i harmonije. Ne smijemo propustiti i istovjetni angažman dirigenta Tarbuka i svih dubokih gudača u ansamblu. Stoga će ova izvedba Koncerta za fagot i duboke gudače Sofije Gubaiduline ostati kao jedan od onih izdvojenih i pamtljivih.

Maestro Tarbuk pristupio je bez suvišne kičaste sentimentalnosti Serenadi za gudački orkestar op. 48 Petra Iljiča Čajkovskog izvedenoj u drugom dijelu koncerta. Držeći od početka do kraja uravnoteženim dramaturški dio skladbe, ispolirao je orkestar do visokog sjaja, pa izvedba Serenade nije nimalo po privlačnosti zaostajala za prethodnim dijelom večeri.
Treba spomenuti da je crkva sv. Ignacija bila dupkom puna, a moglo se primijetiti da je bilo i prilično mladih. Koncert je uz pomlađenu publiku stoga dobio jos jednu vrijednu dimenziju, a Dubrovačka glazbena jesen uspješno okončana.
©Marija Grazio, KLASIKA.hr, 6. studenoga 2025.
Programi:
Dubrovački simfonijski orkestar, Martina Jembrišak, harmonika i bandoneon, Ivan Hut, dirigent
S. Prokofiev: Klasična simfonija
P. Creston: Fantasy, op. 85 za harmoniku i orkestar – hrvatska premijera
R. Di Marino: Bandoneon Concerto za bandoneon i gudački orkestarDubrovački simfonijski orkestar, Matija Novaković, fagot, Mladen Tarbuk, dirigent
S. Gubaidulina: Koncert za fagot i duboke gudače
P. I. Čajkovski: Serenada za gudače u C-duru, op.48
Piše:
MarijaGrazio
