Iskreno proživljena rekvijemska drama

Ciklus Kanconijer Zbora i Simfonijskoga orkestra Hrvatske radiotelevizije uz Riječki operni zbor i soliste: Giuseppe Verdi, Messa da Requiem, dir. Valentin Egel, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Uoči Svih svetih i Dušnoga dana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog izvedeni su Verdijev i Mozartov rekvijem. Verdijeva Messa da Requiem, kako je skladatelj (inače agnostik) nazvao djelo, skladana je za posebnu prigodu, koja se iščitava iz punoga naslova Messa da Requiem per l՚anniversario della morte di Manzoni 22 maggio 1874.

  Posljednji stavak Libera me, Domine prerada je onoga iz 1869. koji je bio Verdijev prilog zajedničkom rekvijemu trinaestorice talijanskih skladatelja u povodu prve obljetnice smrti Gioachina Rossinija (djelo je praizvedeno tek 1988. u Stuttgartu), dok je ulomak Liber scriptus na praizvedbi Verdijeve Messa da Requiem u crkvi sv. Marka u Milanu 1874. bio fuga za zbor i orkestar, da bi ga sljedeće godine skladatelj ponovno uglazbio, kao dobro nam poznat solo za mezzosopran.

  Kad se govori o Verdijevu rekvijemu, često se povlači pitanje je li to djelo (i ako jest, u kolikoj mjeri) operno, još od primjedbe Hansa von Bülowa kako je riječ o „operi u crkvenoj odjeći“. Bilo bi neutemeljeno tvrditi da između Verdijeva opernog stvaralaštva i njegove Messa da Requiem nema nikakvih poveznica. Lacrymosa vuče podrijetlo od ulomka koji je skladatelj, uoči praizvedbe, ispustio iz izvorne francuske inačice Don Carlosa (1867), a u zagrebačkom HNK-u mogli smo ga čuti, na talijanskom, u IV. činu peteročinskoga Don Carla u redakciji partiture dirigenta Elija Boncompagnija. Poznatu temu ondje donosi kralj Filip II. Neka mjesta u Verdijevu rekvijemu (Hostias) zvuče kao reminiscencija na Aidu (1871). Znači li to da je stil djela operni? Prema riječima velikog poznavatelja Verdijeva stvaralaštva, dirigenta Nikše Bareze, Verdijev je rekvijem „zapravo jedna velika drama, samo nije drama operna, nego je drama duhovna; to je drama čovjeka“. Verdi je sâm u pismu od 26. travnja 1874. izjavio kako „ne treba pjevati ovu Misu onako kako se pjeva opera“ („non bisogna cantare questa Messa come si canta un՚opera“).

  Na koncertu 30. listopada izvedbom Verdijeva rekvijema prvi je put ravnao Valentin Egel, ravnatelj riječke Opere i jedan od najzaposlenijih dirigenata u Hrvatskoj. Tridesetjednogodišnji dirigent, stalan suradnik Simfonijskoga orkestra HRT-a, potvrdio se, nakon Brucknerove Treće simfonije u Majstorskom ciklusu u studenom prošle godine, i ovaj put, na prvom koncertu u ovosezonskom ciklusu Kanconijer, spremnim za velike projekte. Rekvijemsku dramu Egel je proživio iskreno. A to znači da u tumačenju ulomka Dies irae iz istoimenoga dugačkog stavka nije bilo ni traga populističkoj gesti, kakvom bi se na tom mjestu dali zavesti neki mladi, pa i manje mladi dirigenti, nego samo autentične silovitosti. Dirigentova uronjenost u djelo dala se jasno prepoznati već od teme u prvim violinama u 12. taktu prvoga stavka i obilježila je cijelu izvedbu. Valentin Egel uspješno je predvodio veliki izvođački korpus, ali se pokazao i intimnim suradnikom pojedinih pjevača solista, osobito tenora Filipa Filipovića u ulomku Ingemisco. Ako se po nečemu dalo naslutiti da mladi umjetnik ovo djelo dirigira prvi put, bili su to povremeni izostanci ravnoteže u dinamici između orkestra i zbora ili orkestra i solistâ.

  Simfonijski orkestar HRT-a čuli smo u vrlo dobrom izdanju, a među orkestralnim solima izdvojit ćemo onaj prvog fagota u Quid sum miser. Uspješna je bila i suradnja Zbora HRT-a i Zbora riječke Opere, dojmljivih u svim javljanjima Dies irae, premda je dvozborni Sanctus mogao biti precizniji.

  Kvartet solista bio je, s izuzetkom stavka Libera me, Domine, jedan od najujednačenijih koje smo posljednjih godina u Zagrebu mogli čuti u izvedbama ovoga djela. Sopranistica Kristina Kolar u tom posljednjem stavku onaj glasoviti, teški ton b², što ga Verdi traži u najtišem mogućem pianissimu (pppp), nije otpjevala, a možda je zbog strahopoštovanja prema tom tonu i ostatak Libera me, Domine pjevala ispod razine svojih mogućnosti. No u drugim dijelovima izvedbe bila je njezina interpretacija uvjerljiva, a glas voluminozan i postojan u visinama, sve do visokoga C.

  

  Mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, specijalizirana za koncertnu i oratorijsku literaturu, i nakon tri desetljeća djelovanja na visokoj tehničkoj razini odgovara na izazove ulomka Liber scriptus, s dobro čujnim dubokim tonovima pjevanima djelomično u prsnom registru.

  Premda mu ton zna imati ponešto nazalan prizvuk, dobrim se tumačem Verdijeva rekvijema pokazao i bas-bariton Marko Mimica, siguran u najvišim tonovima basovske dionice. Dok je u Confutatisu povremeno cjepkao fraze koje bi trebale biti pod jedinstvenim lukom legata, u Lacrymosi je izražajno donio njezinu poznatu temu.

  Kao i prethodna dva puta kad je nastupio u izvedbi Verdijeve Messa da Requiem (u studenom 2022. u istoj dvorani pod ravnanjem Plácida Dominga, u studenom 2023. u zagrebačkom HNK-u pod ravnanjem Pier Giorgia Morandija), najljepše smo pjevanje doživjeli od tenora Filipa Filipovića. Između prvih dvaju nastupa u ulozi Pollionea u Bellinijevoj Normi, u Dvorani Lisinski plemenito je, s izrazitom punoćom tona i emocionalno proživljeno pjevao Verdijev Ingemisco, što je, kad je o kvartetu solista riječ, bio vrhunac večeri. Isto je tako lijepo pjevao npr. i Hostias, a pripremajući se za neke druge izvedbe ovoga djela imat će priliku doraditi neke više tonove.

  

  Zahvaljujući dobro odabranom kvartetu solista i odličnom dirigentskom vodstvu, ovo nipošto nije bila rutinska izvedba Verdijeva rekvijema. Koncert je na Dušni dan, s orkestrom riječke Opere i s Božom Jurićem Pešićem kao tenorskim solistom, ponovljen u riječkom HNK-u.

  ©Karlo Radečić, KLASIKA.hr, 20. studenoga 2025.

  Ciklus Kanconijer Zbora i Simfonijskoga orkestra Hrvatske radiotelevizije
  Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 30. listopada 2025.
  Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a (zborovođa: Tomislav Fačini)
  Zbor riječke Opere (zborovođa: Matteo Salvemini)
  Valentin Egel, dirigent

  Program:
  Giuseppe Verdi: Messa da Requiem

  Solisti:
  Kristina Kolar, sopran
  Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
  Filip Filipović, tenor
  Marko Mimica, bas

Piše: