Vrhunski pijanizam i dorečene interpretacije

Festival Piano III, 9. listopada – 20. studenog 2025.: Tjaša Šulc Dejanović, klavir, Mala dvorana Lisinski

• 

  Udruga profesionalnih glazbenika Diapason nastavila je i ove sezone priređivati recitale pijanista, upotpunjujući tako glazbena događanja u Zagrebu koncertima na kojima su se, u ne tako davnim vremenima, publici predstavljali ugledni svjetski i domaći pijanisti. Koncerti su održani u različitim prostorima, kao u kultnoj dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda (koja je još uvijek u obnovi nakon potresa 2020. godine), u Muzeju Mimara, i dr., a neki su održani u velikoj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog kao ciklus Pianofortissimo. Koncerti ovogodišnjega 7. međunarodnog Festivala Piano III Udruge Diapason održavaju se u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u razdoblju od 9. listopada do 20. studenoga. Festival Piano III utemeljio je ugledni pijanist i pedagog, od početka ove akademske godine i dekan Muzičke akademije, red. prof. art. Srđan Čaldarović „kao međunarodnu platformu za njegovanje pijanističke umjetnosti“, stoji u najavi ovogodišnjega festivala. Publiku je sigurno moglo privući ime Konstantina Krasnitskog, pobjednika I. međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić, održanog 1999. godine, koji se publici predstavio na prvome od četiri koncerta festivala 9. listopada 2025.

  Sljedeći koncert održan je u utorak, 21. listopada 2025., a nastupila je gošća iz Slovenije Tjaša Šulc Dejanović. Osnovnu i srednju glazbenu školu završila je u rodnome Mariboru; za studij klavira odabrala je Muzičku akademiju u Zagrebu, gdje je završila diplomski i poslijediplomski studij u razredu red. prof. Ksenije Kos (1938–2017). Već tijekom studija Tjaša Šulc Dejanović potvrdila se kao perspektivna pijanistica, nastupivši kao solistica u Koncertu za klavir i orkestar u a-molu, op. 54 Roberta Schumanna (1810–1856) uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja (1934–2021), što joj je donijelo najviše godišnje priznanje Sveučilišta u Zagrebu – Rektorovu nagradu. Upisavši studij 2000. godine, Tjaša Šulc Dejanović završavala ga je ususret 15. natjecanju Chopin u Varšavi 2005. godine za koje se pripremala u dogovoru sa svojom mentoricom Ksenijom Kos. Nastavničko vijeće Muzičke akademije odobrilo joj je program diplomskoga koncerta s djelima Frédérica Chopina (1810–1849), što je jedini slučaj u povijesti te ustanove. Po završetku studija Tjaša Šulc Dejanović vratila se u Maribor, gdje danas djeluje kao pedagog na Konservatoriju za glasbo in balet, a tijekom godina sudjelovala je i osvajala nagrade na brojnim međunarodnim natjecanjima te priređivala recitale, nastupala uz orkestar i kao članica komornih sastava.

  Za nastup na koncertu Festivala Piano III odabrala je skladbe u rasponu od klasike do kasnoga romantizma: Sonatu br. 10 u C-duru, KV 330 Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791), minijaturu Ljubica iz ciklusa Život cvijeća, op. 19 Dore Pejačević (1885–1923), Barkarolu u Fis-duru, op. 60 i Polonezu-fantaziju u As-duru, op. 61 Frédérica Chopina i ciklus Kreisleriana, op. 16 Roberta Schumanna. Mozartova trostavačna sonata (skladana 1783. godine) jedna je od njegovih najpopularnijih, a dva brza stavka građena u tipičnome sonatnom obliku uokviruju polagani, pijevni Andante cantabile. Kratka trodijelna minijatura Ljubica Dore Pejačević otkrila je njenu melodijsku inventivnost i slobodniji harmonijski slog. Iz Chopinova opusa Tjaša Šulc Dejanović odabrala je dvije skladbe koje nisu toliko poznate široj publici, a nastale su tri godine prije skladateljeve smrti (1846.) predstavljajući – kao dvije opsežne skladbe, na stanoviti način vrhunac tehničko-interpretativnih zahtjeva za pijaniste. U Barkaroli, op. 60 – bliskoj pjesmi venecijanskih gondolijera, stalna je dvanaestosminska mjera s povremenim odstupanjima od tempa Allegretto, a osobito su istaknute paralelne terce i sekste u desnoj ruci. Poloneza-fantazija , op. 61 u prvome dijelu počiva na ritmu poloneze dok je fantazija zapravo zabilježena rapsodična improvizacija čiji je konačni oblik Chopin postigao nakon konačnog odabira iz niza skica sačuvanih u rukopisu.

  Schumannov ciklus Kreisleriana s podnaslovom Fantazije za klavir nastao je u samo četiri dana u travnju 1838. godine, u vrijeme kad je skladatelj već strasno ljubio svoju kasniju suprugu Claru Wieck (1819–1896), a kako se njen otac Friedrich (1785–1873) protivio njihovoj vezi, ciklus je umjesto Clari posvetio „prijatelju Frédéricu Chopinu“. Ciklus je dobio ime po kapelniku Johannesu Kreisleru, liku iz romana Lebens-Ansichten des Katers Murr nebst fragmentarischer Biographie des Kapellmeisters Johannes Kreisler in zufälligen Makulaturblättern (Prikazi života mačka Murra s fragmentarnom biografijom kapelnika Johannesa Kreislera u nasumičnim otpadnim listovima) Ernsta Theodora Amadeusa Hoffmanna (1776–1822) u kojoj se – kao u slučaju podvojene ličnosti, isprepliću autobiografski detalji mačka Murra i detalji iz Kreislerove biografije. Upravo ta podvojenost odgovarala je karakteru Schumanna, koji se i sam predstavljao kao Florestan i Eusebius pa je u osam stavaka (u kojima je tempa nazvao njemačkim izrazima) razvidna njegova melodijska inventivnost i smisao za emocionalne kontraste, što pred pijanista postavlja iznimne tehničko-interpretativne zahtjeve. Schumannov ciklus Kreisleriana, op. 16 nakon proživljenih borbi podvojene ličnosti utkanih u gromoglasne akorde završava gotovo nečujno u dinamici pianissimo possibile (ppp) silaznim dvoglasnim motivom kroz četiri oktave zaustavljajući se na tonu 1G (kontra G, ton u najdubljoj potpunoj oktavi na klaviru).

  Izvedba Mozartove Sonate br. 10 u C-duru, KV 330 može trajati i dvadesetak minuta (prema podatcima iz literature) – ovisno o ponavljanju pojedinih dijelova iz brzih stavaka, što je Tjaša Šulc Dejanović odabrala za svoj nastup. Gracioznost i šarm tema – osobito onih u brzim stavcima, istaknuli su se u jasnoj artikulaciji tonova pri njihovu ponavljanju, kod nizanja u pasažama i u rastvorbama akorda. Koristeći malo pedal i ostvarivši bogatu dinamičku paletu u skromnijem intenzitetu, umjetnica je uspjela dočarati zvučne značajke ranijih modela klavira kakve je poznavao Mozart. Iako se opus Dore Pejačević stilski može odrediti kao kasnoromantičarski, u tumačenju minijature Ljubica Tjaša Šulc Dejanović nije znatnije podignula skalu dinamičkih vrijednosti ostavivši to za rane, ali prave romantičare Chopina i Schumanna. U Chopinove dvije skladbe čine se objedinjenima najrazličitiji zahtjevi klavirske tehnike i interpretacije, zahvaljujući kojima umjetnik nastoji publici što vjernije približiti skladateljev zapis (i njegovo poznavanje), a slična primjedba mogla bi se izreći i za Schumannov ciklus Kreisleriana, op. 16. Proniknuvši u opuse ovih dvaju skladatelja još tijekom studija te produbljujući poznavanje različitih stilova tijekom usavršavanja kod uglednih klavirskih pedagoga, Tjaša Šulc Dejanović uspješno je u svome sviranju povezala te dvije komponente bruseći tehničke vještine i tumačeći izvornike u skladu s njihovim stilski odrednicama.

  Ova iznimno muzikalna pijanistica s lakoćom razotkriva tajne skladateljskih zapisa, pretvara ih u dorečene i osmišljene glazbene cjeline, ne posustajući publici predstavljati na zanimljiv i privlačan način svoj lijepo sastavljen program – od razigrane Mozartove sonate do dramatičnoga Schumannova ciklusa.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 26. studenog 2025.

  Program:

  W. A. Mozart: Sonata u C-duru, K.330
  Allegro moderato
  Andante
  Allegretto

  D. Pejačević: Ljubica, iz ciklusa Život cvijeća, op. 19

  F. Chopin:
  Barkarola u Fis-duru, op. 60                   
  Poloneza Fantazija u As duru, op. 61

  R. Schumann:
  Kreisleriana, op. 16
  Äußerst bewegt
  Sehr innig und nicht zu rasch
  Sehr aufgeregt
  Sehr langsam
  Sehr lebhaft
  Sehr langsam
  Sehr rasch
  Schnell und spielend

Piše: