Šarolik program novogodišnjih klasika uz pokoje iznenađenje

Novogodišnji koncert HNK-a Ivana pl. Zajca Rijeka: Riječki simfonijski orkestar i solisti, dir. Valentin Egel,

• 

  Pred kraj svake kalendarske godine HNK Ivana pl. Zajca priprema Novogodišnji koncert koji predstavlja neprikosnoveni mamac za publiku. Ulaznice za sva četiri termina redovito su rasprodane mjesecima unaprijed, pa tako niti ovaj ciklus ne predstavlja iznimku. Za dirigentskim pultom Riječkog simfonijskog orkestra nalazi se, već tradicionalno, Valentin Egel, a program donosi šaroliki prvi dio i kanonski, Straussovim partiturama determiniran, drugi dio (uz upliv dvojice majstora – Imre (Emmericha) Kálmána i Franza Lehára). Dakako, našlo se u tom koktelu i jedno iznenađenje za publiku, ove godine vrlo neortodoksno i samim time zanimljivije nego inače.

  Program je započeo poletnom izvedbom Uvertire operi Ruslan i Ljudmila Mihaila Glinke koja je nagovijestila svečarski karakter večeri. Potom je uslijedila smirujuća izvedba odlomaka Sicilienne i La Fileuse iz scenske glazbe za Maeterlinckovu dramu Pelleas i Melisanda (Pelléas et Mélisande) Gabriela Fauréa, koja su donijele posebno lijep zvuk puhača RSO-a, u prvom redu flaute. Dobro je što su u program (kako to radi i Berlinska filharmonija na svojim Silvestarskim koncertima) uvrštene dvije kontemplativne skladbe koje nude introspekciju. Svoju Sedmu simfoniju u d-molu češki skladatelj Antonín Dvořák skladao je na poziv Londonskog filharmonijskog društva da priredi večer svoje orkestralne glazbe, što se u to vrijeme smatralo jednim od najvećih priznanja koje je skladatelj mogao doživjeti. RSO i Valentin Egel ovom su prilikom izveli treći stavak Sedme – Scherzo (Vivace) utemeljen na češkom narodnom plesu furiantu. Egel se trudio interpretacijski razložiti puni kolorit češkog folklora, što je dalo poseban karakter izvedbi primarno zato što je jednom stavku pristupljeno kao da se svirala cijela simfonija.

  

  Zarzuela je autentični španjolski oblik glazbeno-scenskog kazališta koji u svojoj formi sintetizira govoreni tekst, pjevane brojeve, ples i orkestralnu glazbu. Zarzuela, koja je ime dobila po kraljevskoj lovačkoj rezidenciji Palacio de la Zarzuela, nastala je u 17., a najveći razvoj doživjela je u 19. stoljeću. Ono što je razlikuje od opere jest brža i konkretnija radnja i paleta likova koji su obični ljudi iz svakodnevice, a ne predstavnici društvene elite kako je to slučaj u operi. Svake godine održava se natjecanje mladih opernih pjevača Operalia pod patronatom Placida Dominga. Kategorije nagrada uključuju i najbolju interpretaciju zarzuele. Novogodišnji koncert donio je dva broja iz zarzuela: Intermedio iz La Boda de Luis Alonso Gerónima Giméneza i Preludij iz La Bateo Federica Chueca. Egel se trudio što je više moguće razigrati muziciranje orkestra i to je publika prepoznala pa je toplim pljeskom pozdravila glazbu koja nosi atmosferu vrućih španjolskih ljetnih noći determiniranu zvukom kastanjeta i güira (tradicionalnoga udaraljkaškog instrumenta izrađenog od drveta s urezanim žljebovima).

  Kako je prvi dio odmicao činilo nam se da dirigent žuri s izvedbama, a nismo znali razlog tome (posebno zato što je u programskom deplijanu određeno trajanje od dva i pol sata, što je za takav koncert prilično dugo), međutim, onda se dirigent obratio publici i rekao da su za publiku pripremili posebno iznenađenje te da će svoj debi na Novogodišnjem koncertu imati Mario Lipovšek Battifiaca. Naš dobro raspoloženi zavičajac izašao je pred orkestar i zapjevao tri standarda (kako je te pjesme u svojim radijskim najavama opisivao Dubravko Majnarić) iz repertoara Deana Martina, Franka Sinatre i Elvisa Presleya. Pjesme su to koje Lipovšek ima u grlu pa ih je otpjevao na veoma visokom nivou, što je publika s oduševljenjem prihvatila. Nedostajala je samo (što je u novogodišnjem ozračju i više nego poželjno) izvedba jedne naše, primorske pjesme iz Battifiacinog repertoara, e.g. Del tebe ili Prihajan doma.

  

  Drugi dio koncerta započeo je (kako se to zna događati i na Novogodišnjem koncertu Bečkih filharmoničara u Musikvereinu) Uvertirom opereti Barun-ciganin Johanna Straussa mlađeg. Uslijedila je francuska polka Bratschau i valcer Wiener Bon Bons. Potom je ariju O Bajadere iz Kálmánove operete Die Bajadere u hrvatskom prepjevu interpretirao Marko Fortunato. Pouzdan riječki pjevač pokazao je baršunastu legato frazu i cizelirane visine. Nacionalna prvakinja Zajca Kristina Kolar otpjevala je ariju Giuditte (Judite) iz istoimene opere Franza Lehára Meine Lippen sie küssen so heis. Ovaj omiljeni sopranski bis Kolar je izvela vrlo dinamički jasno i poletno s posebno kvalitetno oblikovanim visinama. Isto se ponovilo u finalnom duetu iz operete Vesela udovica Franza Lehára – Lippen schweigen, koji su Kolar i Fortunato otpjevali zajedno. Od orkestralnih točaka u službenom dijelu programa našle su se uvijek dobrodošle Pizzicato i Champagner, polke Straussa mlađeg. Obligatorni dodaci iz godine u godinu su valcer Na lijepom plavom Dunavu Straussa sina i Radetzky koračnica Straussa oca koju je publika popratila pljeskanjem na dirigentov znak. Koncertni majstor bio je odličan Anton Kyrylov. Možda ne bi bilo loše kada bi se Novogodišnjem koncertu u budućnosti pridodao neki baš riječki dodatak koji će postati tradicionalan, npr. pjesma Najdraža Rijeko Damira Badurine ili himna PGŽ-a Zavičaju tebi.

  

  Prvi od četiri Novogodišnja koncerta u Zajcu donio je relativno raznolik repertoar i recimo uspješnu izvedbu RSO-a, posebno u prvom dijelu. Drugi dio je shvaćen prilično olako, što se očitovalo u mlakom aplaudiranju publike, tradicionalno blagonaklone prema ovoj vrsti repertoara. Nakon stanke koncert su spasili pjevački nastupi, a mi se nadamo da su na koncertima koji su uslijedili stvari sjele na svoje mjesto.

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 31. prosinca 2025.

Piše: