Ljubav prema umjetnosti i strast prema glazbi

Koncert Glazbeni te zove!, Simfonijski orkestar HRT-a, Zbor HRT-a, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i solisti, Valentin Egel, dirigent, HNK u Zagrebu

• 

  Vijest da radovi obnove i rekonstrukcije zgrade Hrvatskog glazbenog zavoda (HGZ) u zagrebačkoj Gundulićevoj ulici dobro napreduju i približavaju se završetku, koji je najavljen za siječanj 2027. godine, neosporno raduje svakoga tko prati glazbene događaje u hrvatskoj metropoli. Otvorenjem HGZ-a svakako će započeti novo razdoblje susreta s glazbom u Zagrebu. Posljednji koncert u Velikoj dvorani HGZ-a održan je 29. listopada 2021. godine i od tada je zgrada nedostupna javnosti.  Podsjećam na svoj osvrt na taj zadnji koncert, objavljen u dvotjedniku Vijenac Matice hrvatske (Kraj za novi početak HGZ-a), a slijedilo je i nekoliko mojih tekstova na internetskoj stranici HGZ-a. Iz te serije blogova izdvajam dio koji govori o datumu kojim je zaključena duga povijest prvoga koncertnog prostora u Zagrebu s izgledom kakav su poznavale sve generacije od njegova otvorenja svečanim koncertom 4. prosinca 1876., a koji je tadašnji tisak popratio riječima da je to „najljepša  najukusnija  dvorana glavnoga grada“. U udubinama zidova bile su peći na drva, a iznad njih su postavljeni kipovi muza. Kad je 1880. Zagreb stradao u potresu, u zgradi HGZ-a došlo je do oštećenja stubišta koje vodi u koncertnu dvoranu. Njegov popravak, kao i neke manje zahvate u prizemlju, izveo je tada arhitekt Herman Bollé.

  Sve je bilo tako do novoga tragičnog potresa 22. ožujka 2020. godine i velikog oštećenja mnogih zagrebačkih kuća, pa tako i zgrade HGZ-a. Zatvaranje zgrade i početak obnove i rekonstrukcije bila je logična posljedica. Što se tiče glazbe, nastupila je tišina, a dirigentsku palicu započete itekako bučne zidarske epopeje preuzela je predsjednica HGZ-a Romana Matanovac Vučković. Na početku radova izjavila je: „Krećemo od temelja i idemo prema vrhu, ponajprije s konstruktivnom, a potom i cjelovitom obnovom. Planiramo napraviti moderan kulturni centar i neće nas omesti ovaj potres, naprotiv, pretvorili smo ga u jednu novu mogućnost za Hrvatski glazbeni zavod koji će u budućnosti nuditi ne samo glazbene već i programe drugih umjetnosti“.

  

  Dakle, bio je ovo uvod u osvrt na svečanost održanu 14. siječnja u Hrvatskom narodnom kazalištu, koja je pod motom Glazbeni te zove okupila brojnu publiku. Dakako, na čelu s ministricom kulture i medija Ninom Obuljen Koržinek, koja kao glavna osoba predstavlja Ministarstvo kulture i medija kao temeljnog financijera obnove zgrade, potom s Ivom Hraste Sočo, intendanticom HNK u Zagrebu, u čijem je velebnom prostoru svečani koncert održan, kao i Robertom Švebom, glavnim ravnateljem HRT-a, čiji su Simfonijski orkestar i Zbor nastupili zajedno s Akademskim zborom Ivan Goran Kovačić.Tako je ulaskom u finalnu godinu obnove prve koncertne dvorane u Zagrebu i Hrvatskoj, mjesta neprocjenjive baštinske vrijednosti i ishodišta hrvatskoga glazbenog stvaralaštva, započeto obilježavanje 200. obljetnice kontinuiranog djelovanja najstarije i po mnogim elementima najvažnije udruge u kulturi u hrvatskim te među najstarijima u svjetskim razmjerima. Tek nekoliko podataka iz povijesti HGZ-a koji tumače činjenicu istovremenog obilježavanja 200. obljetnice društva i 150. obljetnice zgrade u Gundulićevoj ulici:

   „Zavod svojim osnutkom smatra prvi koncert održan 18. travnja 1827. pod ravnanjem Jurja Wisnera von Morgensterna u dvorani Kraljevske akademije (danas Gornjogradska gimnazija) na Katarininu trgu u Zagrebu. Toga dana prvi je put javno nastupila skupina zagrebačkih glazbenih amatera i profesionalaca, koji su se okupili uz društvenu i materijalnu potporu biskupa Maksimilijana Vrhovca i bana Ignjata Gyulaya. Tada je započeo rad Glazbenog društva koje je kasnije, tijekom svoga postojanja, nekoliko puta promijenilo svoje ime. Ipak, službena dozvola za rad stigla je iz Budima tek 8. svibnja 1827... Društvo se 1876. uselilo u vlastitu novosagrađenu zgradu u Gundulićevoj ulici, gdje se nalazi i danas. U zgradi je i prva zagrebačka koncertna dvorana, izvanredne akustičnosti. Godine 1895. dograđena je uz nju zgrada s malom dvoranom. HGZ je 16. II. 1829. otvorio svoju glazbenu školu. U početku se, tijekom trogodišnjega školovanja, podučavalo samo pjevanje i violinu, no škola se brzo širila i napredovala. Godine 1916. proglašena je konzervatorijem, koji je 1920. preuzela država i poslije preustrojila u Muzičku akademiju.“

  

  Birani program i vrsni solisti

  Svečani ugođaj Gala koncerta o kojemu je riječ pretpostavio je i mnoge govore pa su se između glazbenih točaka javljali uglednici čije je sudjelovanje bitno u procesu obnove i rekonstrukcije zgade HGZ-a, među najzaslužnijima svakako ministrica Nina Obuljen Koržinek i predsjednica HGZ-a Romana Matanovac Vučković. Ali, na prvome je mjestu ipak bila glazba. Dakako, odabrani su primjeri iz stvaralaštva hrvatskih skladatelja čije je djelovanje bilo vezano uz HGZ, prvenstveno autori opernih naslova iz hrvatske baštine, pjevači, a nastupili su mahom već afirmirani glazbenici Josipa Bilić, Kristina Kolar, Dora Jana Klarić, Roko Radovan, Tomislav Jukić, Davor Nekjak i Ivica Čikeš uz Simfonijski orkestar i Zbor Hrvatske radiotelevizije te Akademski zbor Ivan Goran Kovačić. Izvedbama je ravnao  njemački maestro Valentin Egel, ravnatelj Opere HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci.

  Orkestralna Poskočica iz Istarske suite Natka Devčića na početku koncerta uvela je optimističnim ugođajem folklornih asocijacija u program ispunjen dobro poznatim a uvijek rado slušanim zvjezdanim trenucima hrvatske skladateljske produkcije. Tako je u romanci Zrinjskog iz Zajčeva Nikole Šubića Zrinjskog mladi bariton Davor Nekjak pokazao pjevačko umijeće odlične tehnike koja mu omogućava vrlo dojmljivo dinamičko nijansiranje u prijelazu iz crescenda u pianissimo, a sopranistica Josipa Bilić osobitim je osjećajnim iznošenjem otpjevala uspavanku Jelene Cvate ruža rumena iz istoimene Zajčeve  uspješnice. Činjenica da je na kraju večeri zaorio finale Zrinjskog U boj u boj u izvođenju tenora Tomislava Jukića i baritona Davora Nekjaka uz zborove, bila je logična gradacija domoljubnog zanosa cijeloga Gala koncerta.

  

  Pa ako je u prošlim razdobljima zagrebačka opera ponekad oskudijevala u tenorima, danas imamo doista vrsne mlade operne umjetnike sposobne za evociranje tenorskih likova u hrvatskim opernim naslovima. To se svakako odnosi na Roka Radovana, perspektivnog Miću u Gotovčevom Eri s onoga svijeta, koji je zvučno i puninom naboja otpjevao ariju Vidjele ste, siđoh odozgora, a spremnost za ulogu potvrdio je i u završnom kolu Što na nebu sja visoko uz Zbor HRT-a i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić. Na blistavu tenorsku karijeru upućuje i tenor Tomislav Jukić, oduševivši interpretacijom arije naslovnog lika iz opere Porin Lisinskog Zorko moja. Vatroslav Lisinski, čija je sudbina prilično tragično vezana uz HGZ, bio je zastupljen i arijom Sveslava  Strogi oče na nebesi iz opere Porin koju je evocirao sonorni bas Ivice Čikeša.

  Uključeni Ratnički ples iz opere Judita Frane Paraća trebao je podsjetiti na nadasve uspješnoga hrvatskog skladatelja, jedinog još živućeg među uključenim velikanima, koji je ne samo studirao nego i predavao, pa i bio dekan Muzičke akademije kao podstanarke HGZ-a. U svakom slučaju primjer nadahnutog, moćnoga orkestralnog fragmenta.

  U povjesnici HGZ-a nezaobilazno je i ime hrvatske skladateljice Dore Pejačević, a izvedba njezinih Dviju leptirovih pjesama, op. 52 u interpretaciji mezzosopranistice Dore Jane Klarić bio je umjetnički doživljaj kojim ova mlada umjetnica potvrđuje sve sigurnije mjesto na međunarodnim opernim pozornicama i koncertnim podijima.

  

  Jedan od predsjednika HGZ-a u dugoj povijesti ustanove, Ivo Tijardović, ove je godine često spominjan budući da se obilježava 100. obljetnica praizvedbe njegove omiljene operete Mala Floramye kao i 50. obljetnica njegove smrti. Jednu od najljepših arija, antologijsku Daleko m'e biser mora otpjevala je glasom vibrantne izražajnosti aktualno u Hrvatskoj najuglednija i najtraženija sopranistica dramskog faha Kristina Kolar.

  Sve u svemu, nizanje antologijskih ulomaka hrvatske operne produkcije, podsjećanje na najslavnije trenutke skladateljskih nadahnuća i mogućnost uživanja i divljenja melodijskoj inspiraciji hrvatskih skladateljskih velikana, bili su ponuđeni fragmenti odabrani kao program Gala koncerta Glazbeni te zove.  Pljeskalo se dugo, glasno i s mnogim povicima ushićenja, a dodatak, uvijek rado izvođena i slušana  Zelena livada iz mjuzikla Jalta, Jalta Alfija Kabilja zaključno je simbolikom ispunila program.

  U ime dragog i važnog HGZ-a, ustanove i prostora uz koji su vezane brojne generacije, uz koji smo vezani svi mi aktualni pregaoci hrvatske glazbene kulture, prepunom su se gledalištu obraćali birani solisti, vrsni zborovi i orkestar, svi s jednom željom – da se obnova i rekonstrukcija zgrade u Gundulićevoj dovrši i da se glazbenicima i publici vrati sve ono što takva ustanova, poštovano Društvo građana, već puna dva stoljeća zagovara – ljubav prema umjetnosti i strast prema glazbi!

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 31. siječnja 2026.

  Solisti: Josipa Bilić (sopran), Kristina Kolar (sopran), Dora Jana Klarić (mezzosopran),
  Roko Radovan (tenor), Tomislav Jukić (tenor), Davor Nekjak (bariton), Ivica Čikeš (bas), Ivan Colarić (glumac)

  Program:
  Natko Devčić: Poskočica iz Istarske suite (orkestar)
  Ivan pl. Zajc: Romanca Zrinjskog iz opere Nikola Šubić Zrinjski
  Ivan pl. Zajc: Cvati ružo rumena iz iste opere
  Jakov Gotovac: Arija Miće iz opere Ero s onoga svijeta
  Vatroslav Lisinski: Arija Sveslava iz Porina
  Frano Parać: Ples iz opere Judita (orkestar)
  Dora Pejačević: Zwei Schmetterlingslieder
  Ivo Tijardović: Arija Floramye iz opere Mala Floramye
  Vatroslav Lisinski: Arija Porina iz opere Porin (solisti i zborovi)
  Jakov Gotovac: Što na nebu sja visoko, završno kolo iz opere Ero s onoga svijeta
  Ivan pl. Zajc: U boj, u boj iz opere Nikola Šubić Zrinjski

Piše: