Bisernica i violina u barokno-romantičarskom programu uz suvremeno iznenađenje
Zagrebački solisti, Krežmin ciklus, Guy Braunstein, violina, Mario Zbiljski, bisernica, Dvorana Franjo Krežma, Osijek
-
U osječkoj dvorani Franje Krežme 21. veljače održao se koncert Zagrebačkih solista. Solo dijelove imali su Mario Zbiljski na bisernici te izraelski glazbenik Guy Braunstein na violini. Već na ulazu u dvoranu nastala je gužva, a iako je ostalo još pokoje slobodno mjesto, moderno uređena dvorana Franje Krežme većinski se napunila.
Prateći orkestar činili su violinisti Krunoslav Marić, Saki Kodama, Zvonimir Krpan, Marko Glogović, Davor Philips te Ivan Novinc. Na violama su bili Hrvoje Philips i Tajana Škorić. Violončela su svirali Luka Galuf i Lana-Lucija Horvatić, dok je Antal Papp svirao kontrabas.
Koncert je započeo uz kašnjenje od desetak minuta, a uvod u večer bio je Vivaldijev koncert u C-duru za mandolinu i gudače (RV 425). Mandolinu je u ovom slučaju zamijenila bisernica, za čije je sviranje bio zadužen Mario Zbiljski, koji je u svojoj izvedbi tehnički točan i precizan. Tempo se mijenja iz allegro u largo te ponovno u allegro, kao i iz C-dura u a-mol te ponovno u C-dur, a stavke odlikuje mijenjanje jačine zvuka uz profinjene staccato tonove.
Nakon vrlo kratke pauze, na pozornicu je došao izraelski koncertni majstor i violinist Guy Braunstein. Njegove djelovanje obuhvaća širok dijapazon glazbenih razdoblja, no najčešće se oslanja na tradiciju romantizma te se tako u njegovom opusu mogu naći interpretacije Paganinija, Liszta, Čajkovskog, Puccinija i drugih suvremenika. Kroz svoju karijeru ostvario je suradnje s brojnim glazbenicima, a neki od njih su Martha Argerich, András Schiff, Mitsuko Uchida, Simon Rattle, Christoph von Dohnányi i mnogi drugi. Osim toga, bio je i istaknuti član Berlinske filharmonije.
S obzirom na to da je ujedno i dirigent, u svojim solo dijelovima isprepleo je sviranje sa suptilnim dirigiranjem. Nastavilo se u turobnom ozračju baroka: uslijedio je Bachov koncert za violinu u a-molu (BWV 1041). Početna stavka u a-molu je u ritornello formi, odnosno glavna tema se iznova interpretira sa solo violinama i orkestrom. Prati ga andante dio u C-duru te se i ovaj put pojavljuje glavna tema koja se ponavlja. Završni dio je u tempu allegro assai, ponovno u a-molu, no ovoga puta u nešto živahnijem stilu.
Potom se nakratko prešlo u sakralnu sferu, i to skladbom u formi Yizkora – židovske molitve koja odaje počast preminulim bližnjima. Autor je Ödön Pártos, skladatelj mađarskih i izraelskih korijena. Izvedeni Yizkor evocira meditativnu atmosferu, dok na mjestima sadrži i primjese etno stila. Skladba posjeduje sentimentalnu notu, s obzirom na to da je Ödön Pártos živio tijekom Drugog svjetskog rata, a religiozni segment pretočio je u jedinstvenu glazbenu formu. Braunsteinova izvedba je pažljiva i koncentrirana, vješto prenoseći suštinu skladbe.
Idući dio koncertnog programa činio je Schubertov Rondo u A-duru za violinu i gudače (D. 438). U skladbu nas uvodi orkestar, dok se solo dionica violine elegantno uključuje tek kasnije te u umjerenom brzom tempu ekspresivno nosi glavnu temu. Kroz svoje solo dijelove, Braunstein kontinuirano ostvaruje svojevrsni dijalog s orkestrom, ali i publikom.
Uslijedilo je kratko osvježenje u suvremenom stilu: Braunstein je odsvirao ulomak pjesme A Hard Day’s Night iz istoimenog mjuzikla o Beatlesima. Publika je ovo iznenađenje dočekala s oduševljenjem, nakon čega je uslijedio gromoglasan pljesak. Osim što Braunstein vrhunski savladava djela klasičnih majstora, u njegovom opusu mogu se pronaći i interpretacije suvremenih djela. Tako je 2024.godine objavio album pod nazivom Abbey Road Concerto za solo violinu i orkestar, u kojem je aranžirao kultne pjesme Beatlesa.
Nakon desetominutne pauze, drugi dio koncertnog programa činio je Beethovenov Gudački kvartet u cis-molu, op. 131, br. 14. u obradi Dimitrija Mitropoulosa, a Guy Braunstein tad se pridružio ostatku orkestra. Kroz kvartet su se provlačile stavke različitog tempa: od uvodnog adagio ma non troppo e molto espressivo, preko andante ma non troppo e molto cantabile sve do allegro završetka. Upravo je ovaj kvartet trajanjem najduži od Beethovenovih kvarteta, a cjeline su se svirale bez pauze, što daje priliku da se izmjenjuju melankolične i energične stavke. Sve se zaključuje maestralnim, napetim dijelom u tempu allegro. Izbor ove skladbe nosi posebnu emotivnu težinu, osobito s obzirom na to da je u programu smještena nakon Schubertovog ronda. Naime, jedna od posljednjih želja virtuoza Franza Schuberta bila je da čuje upravo ovaj kvartet, što mu se i ostvarilo.
Koncertni program završio je dugim i glasnim pljeskom, a sviračima su podijeljene ruže. Po redu je ovo šesti koncert ciklusa Franjo Krežma, a privukao je publiku raznih uzrasta. Koncertni ciklus u dvorani Franjo Krežma osječkoj publici daje priliku čuti brojne domaće i inozemne glazbenike te se na osječkoj kulturnoj sceni postavlja kao jedan od ključnih događaja, što dokazuje vrlo dobra posjećenost koncerta. Idući koncert slijedi u ožujku, kada će Krežmin ansambl svirati Vivaldijeva Četiri godišnja doba.
© Jelena Sedlar, KLASIKA.hr, 23. veljače 2026.
© Autor fotografija: Kristijan Cimer
Antonio Vivaldi: Koncert u C duru za mandolinu i gudače, RV 425
Johann Sebastian Bach: Koncert za violinu u a-molu, BWV 1041
Ödön Pártos: Yizkor za violinu i gudače
Franz Schubert: Rondo u A-duru za violinu i gudače, D. 438
Ludwig van Beethoven: Gudački kvartet u cis-molu, op. 131, br. 14