Čarolija violončela u večeri ispunjenoj emocijama
Zagrebačka filharmonija, Plavi ciklus: In memoriam Lovro pl. Matačić, Kian Soltani, violončelo, Dawid Runtz, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
-
Dirljiv je bio petak uvečer u dvorani Lisinski, petak ispunjen velikim emocijama, svečanim priznanjem našoj i svjetskoj pjevačici Dunji Vejzović i sjajnim nastupom Kiana Soltanija, violončelista koji je zaslužio svaki od laskavih epiteta koji se navodi u njegovoj biografiji.
Zagrebačka filharmonija održala je svoj tradicionalni koncert u spomen našem najvećem dirigentu Lovri pl. Matačiću, na kojem se također tradicionalno već puna tri desetljeća bienalno dodjeljuje Nagrada za životno djelo Lovro pl. Matačić Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Njome se nagrađuju iznimni hrvatski glazbenici, umjetnici koji su svojim djelovanjem, svojom glazbom ispunili prostor i vrijeme toliko upečatljivo da ih, čak i oni koji ne posjećuju koncerte klasične glazbe, poznaju barem po imenu.
Osoba koja je u petak primila Nagradu Lovro pl. Matačić umjetnica je čiji je nevjerojatni dar našao plodno tlo u podjednako sjajnom intelektu i uvjerenosti da talent bez rada ne vrijedi puno. Dunja Vejzović, pjevačica kojoj su se divili na najvećim opernim i koncertnim pozornicama svijeta i koja je stvarala desetljećima te stvorila preko 60 opernih uloga, tumačila niz najvažnijih ciklusa solo pjesama i podjednako ustrajno odgajala nove generacije pjevača, sigurno je jedna od najuglednijih dobitnica ove Nagrade još otkako se ista dodjeljuje. Glasom i osobnošću i dalje neprikosnovena diva, dirljivim govorom u kojem je apostrofirala rad kao život i život kao rad, razgalila je publiku koja je dugim pljeskom nagradila ovu nevjerojatnu karijeru.
Koncert koji je uslijedio bio je jedan od uspjelijih koncerata posvećenih Lovri Matačiću s lijepim programom, sjajnim solistom i prilično motiviranim orkestrom.
Zgodna, nepretenciozna Lisinskijeva Uvertira br. 6 u D-duru otvorila je koncert koji se potom nastavio iznimno zahtjevnim Koncertom za violončelo i orkestar Edwarda Elgara kojeg smo u Zagrebu, ako se ne varam, posljednji puta slušali 2022. u izvedbi Enrica Dinda i Simfonijskog orkestra HRT-a. Djelo koje se proteže kroz četiri kontrastna stavka doima se poput izmjene plime i oseke, intenzivnih mijena gustoće i dinamike koje se slušatelju podastiru u valovima zvuka. Vrlo teško za izvođača, očaravajuće je za slušanje ako ga izvođač izvodi muzikalno i promišljeno, ne priklanjajući se patetici koja ga često prati. Kian Soltani učinio je upravo to: pazeći na svaki ton s oba aspekta: intelektualnog i intuitivnog. Fantastičan violončelist, potpuno posvećen glazbi koju izvodi, široke, ali ne izvitoperene geste, profinjenog tona i uvijek zaokružene fraze glazbenik je koji uistinu zaslužuje sve pohvale. Njegov božanstveni instrument Antonija Stradivarija glazbalo je čijoj se privlačnosti ne možete oduprijeti. Doista, svaki takt od početka do kraja u Soltanijevoj izvedbi bio je istovremeno poštovanje partiture i duboko osobno tumačenje zgusnute Elgarove glazbe. Prepoznala je to i publika koja je ovacijama ispratila violončelista i izmamila dva dodatka.
Orkestar Zagrebačke filharmonije, koji je u Elgarovom Koncertu donio korektnu, ali ne osobito angažiranu izvedbu, probudio se u posljednjem djelu na rasporedu, Stravinskijevoj Petruški, odnosno Suiti iz istoimenog baleta nastaloj 1946.
Dawid Runtz odabrao je, nažalost, previše spor tempo u kojem sva iskričavost, lucidnost i duhovitost ove partiture nije uspjela doći do izražaja. No, zato su došli do izražaja brojni članovi Zagrebačke filharmonije koji su se uistinu potrudili temeljito navježbati i entuzijastično izvesti nimalo lako djelo. Uz rizik da nekog zaboravimo, spomenut ćemo odlične trublje, horne, flautu, kontrafagot, udaraljke, klavir, harfu i vrlo angažirani kompletni štrajh, čime su dostojanstveno odali počast maestru Matačiću.
© Jelena Knešaurek Carić, KLASIKA.hr, 1. ožujka 2026.
Program:
Vatroslav Lisinski: Uvertira br. 6, u D-duru, za orkestar
Edward Elgar: Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 85
Igor Stravinski: Petruška, suita iz baleta (verzija 1946.)