Široki spektar suzdržanosti, preciznosti i glazbenoga zamaha

Dubrovačko glazbeno proljeće: Duo Draušnik, Martin Draušnik, violina, Zita Draušnik, violončelo, Knežev dvor

• 

  Glazbeni kritičari, pišući o određenom koncertu, često pisanje podređuju ustaljenom okviru opisa izvedbe i informacija o djelu i glazbenicima. Služeći se partikularnim leksikom, zanemaruju povremeno propitivanje konteksta, značaja i smisla klasične glazbe danas, te njenog praktikuma. Usuditi se pisati izvan rigidnosti muzičkog/muzikološkog obrazovanja može izazvati određenu nelagodu i svojevrsnu osudu akademske zajednice koja štiti svoj profesionalni obrazac. Međutim, takva dodana vrijednost otvara zasigurno prostor za razvijanje glazbene kritike per se, a i za pripremanje konstruktivnijeg dijaloga između publike i interpreta. Iščitavanje eventualne tendencioznosti iz takvog odnosa prema glazbenoj kritici briše se istinskom dobronamjernošću afirmiranja djelatnosti koja često upada u zamku uštogljene definicije.

  Danas u svijetu postoje nebrojeni ciklusi koncerata različitih profila i ta kvantiteta skriva samu ukupnu kvalitetu. Ciklusi klasične glazbe sigurno ne mogu sebi pribaviti kvantitetu konzumerizma, što ih donekle štiti od potpune aproprijacije potrošačkog društva, ali perpetuiranjem svog sadržaja svakako stvaraju gotovo neprobojnu platformu trajne umjetničke i civilizacijske vrijednosti. Stoga, izbjegavajući aktualnu formalnost, o koncertu o kojem će ovdje biti riječ pokušat će se prići i iz tog ugla.

  Martin Drašunik i njegova supruga Zita – Duo Draušnik, ujedinili su violinu i violončelo u sastav rjeđe prisutan na koncertnoj sceni. Ovakav komorni duo, sudeći po konceptu programa (5. svibnja 2026., Knežev dvor), nije prva inspiracija skladatelja, pa se često u takvim slučajevima poseže za obradama koje, ako su vješto napravljene, donose posve nove zvučne perspektive djela.

  Duo je započeo svoj koncert Goldberg varijacijama, BWV 988 Johanna Sebastiana Bacha, izabravši iz tog opsežnog djela, uz početnu Ariju, nekoliko varijacija (I, VII, XIV, XVII, XX). Djelo i jest inicijalno skladano da se ne izvodi integralno, a originalno je komponirano za dvomanualno čembalo. Upravo izbor iz djela kao početni koncept i komponente originalne partiture dobro odgovaraju obradi za dva gudačka instrumenta.

  Skladatelj Ivan Končić, Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom, čest je i rado izvođen autor, a njegove dosad slušane skladbe na dubrovačkoj sceni svjedočile su o autoru dosljednog i promišljenoga glazbenog pisma. Robinson and Friday's Education skladba je napisana originalno za violinu i violončelo i dio je ciklusa u stvaranju kratkih komada za neuobičajene komorne sastave. Ciklus je inspiriran romanom Robinson Crusoe Daniela Defoa, a ova sličica u kojoj Robinson podučava Fridaya novim riječima i stvarima započinje oklijevajućim korakom „podučavanja riječi“ odnosno kraćim muzičkim fragmentima, da bi se kasnije razvila u paralelni suradnički tok.

  Rondeau Henry Purcella uvodni je i kratak stavak iz scenske glazbe teatarskog komada Abdelazer ili osveta Maura Henry Purcella, a za potrebe ovog sastava obradio ju je sam interpret večeri Martin Draušnik. U vrijeme kad nije bilo uobičajeno da žene stvaraju nova djela, zanimljiva je činjenica da je ovo dramsko djelo, tragediju Abdelazer ili osveta Maura napisala Aphra Behn, pa u moru muških autora toga doba važno je takvo što istaknuti. Popularnosti Rondeaua pridonio je i Benjamin Britten, koji je iskoristio ovaj stavak kao glavnu glazbenu temu za svoje djelo Vodič kroz orkestar za mlade.

  

  Centralna točka večeri – Sonata za violinu i violončelo u a-molu M. 73 Mauricea Ravela, četverostavačno je djelo vrlo zahtjevnih  i izazovnih interpretativnih  prepona. Posvećena je Debussyu i napisana nekoliko godina nakon Claudeove smrti. Iako se u nekim dijelovima Sonate nazire Debussyeva kasna estetika, Ravel nemilosrdno i odrješito sučeljava linearno dva gudačka instrumenata. On koristi elemente cikličke tematske transformacije, pa uvodnu figuraciju violine susrećemo kasnije i u drugim stavcima, dok dualnost dur/mola ljulja tijekom prva dva stavka. Naročito je dojmljiv četvrti, gotovo atletski stavak čiji tonalni centri povećane kvarte daju prizvuk strastvenoga mađarskog melosa.

  Posljednje djelo na programu – Sarabanda Georga Friedricha Handela, originalno je djelo za čembalo iz Suite HWV437 nastale početkom 18. stoljeća, a slušali smo je u obradi norveškog skladatelja Johana Halvorsena.

  Duo Draušnik na samom početku koncerta kroz djela Bacha i Končića muzicirao je s blagom odsutnošću, pa su interpretacije zvučale formalno i korektno, ali bez značenja. Ipak, kako je koncert odmicao, pokazali su svoje umijeće, a naročito su razmahali svoju muzikalnost i strast u Ravelovoj Sonati, pristupivši joj s respektom i studiozno. Jedna od karakteristika barokne glazbe jest i kameleonska obrada partitura, iz jednog sastava u drugi, što je ovom duu profinjene i precizne vještine uveliko ležalo. Na svojevrsni način prisustvovali smo koncertu širokog spektra i intenziteta, od tihog i naizgled nezainteresiranog, do vrlo angažiranog i prisutnog.

  

  I na kraju, zašto pisati o još jednom „koncertu u nizu“? U zamišljenoj hijerarhiji kvalitete i smisla koncerata klasične glazbe moramo uzeti u obzir nekoliko parametara: profesionalni odnos, angažiranost, darovitost, interpretaciju, karizmu, ali i onaj dio showbiza – priče, popularnosti, lobiranja, mistifikacije, promidžbe, gdje i u kojem ciklusu se koncert održava itd. Posloženi elementi čine zamišljenu skalu po kojoj vidimo da najveći dio sačinjavaju upravo koncerti poput ovog Dua Draušnik. Oni su ona spona koja između C i A kvalitete ispunja prostor i održava glazbenu scenu živom. Često se dogodi da razvikani i prezaposleni vrhunski glazbenici samo odrade svoj koncert, ali to ne podrazumijeva izvrsnu i smislenu izvedbu. Glazbenike koji održavanjem koncerata grade i unose svoju glazbenu osobnost, koji „imaju što za reći“, koji svoje identitetske metamorfoze izlažu publici, koji ulažu svoje vrijeme i znanje bez obzira na dobit, a i ujedno u vremenu kad su te kvalitete zanemarene, čak nevidljive, valja svakako podržati i pridonijeti njihovoj ulozi u cjelokupnome glazbenom procesu.

  ©Marija Grazio, KLASIKA.hr, 10. lipnja 2026.

  Program:

  Johann Sebastian Bach: Goldberg varijacije BWV 988
  Aria
  Variatio I
  Variatio VII – al tempo di Giga
  Variatio XIV
  Variatio XVII
  Variatio XX

  Ivan Končić: Robinson and Friday’s Education

  Henry Purcell: Abdelazer (obr. M. Draušnik)                
  Rondeau

  Maurice Ravel: Sonata za violinu i violončelo u a-molu M. 73
  Allegro
  Très vif
  Lent
  Vif, avec entrain

  Georg Friedrich Händel: Sarabande za violinu i violončelo (obr. Johan Halvorsen)       

Piše: