Razigrana virtuoznost i inovativni aranžmani

7. Prandau Festival, Donji Miholjac: Papandopulo kvartet, dvorac Mailath

• 

  U Donjem Miholjcu se 10. lipnja održao treći koncert Prandau festivala, a slavonskoj publici predstavio se Papandopulo kvartet. Ugođaj u dvorcu Mailath bio je nešto drugačiji nego što je bilo uobičajeno na dosadašnjim koncertima. S obzirom na to da glasovir na ovom koncertu nije bio potreban, stolice su bile postavljene na drugoj strani, što je rezultiralo većom ležernošću među publikom.

  Papandopulo kvartet već 18 godina odaje počast glazbenom velikanu Borisu Papandopulu, dodajući originalni štih njegovoj glazbi. Sastav čine Nikola Fabijanić (sopran saksofon), Gordan Tudor (alt saksofon), Goran Jurković (tenor saksofon) i Tomislav Žužak (bariton saksofon). Iza sebe imaju brojne pohvale uglednih medija, kao i nastupe diljem Europe i SAD-a. Mogu se pohvaliti brojnim nagradama: od zlatne medalje na natjecanju Vienna International Music Competition i Grand Prixa na 6. Manhattan International Music Competition do domaćih nagrada poput Diplome Milka Trnina, Nagrade Vatroslav Lisinski, dva Porina i mnogim drugima. Za Croatia Records snimili su albume Papandopulo (2013.), Per Quattro (2015.) i Scherzo (2017.). Oslanjajući se na snagu četiri saksofona, interpretiraju glazbene opuse hrvatskih i inozemnih autora, od prošlih razdoblja sve do suvremenih glazbenih pravaca. Postav od četiri saksofona vrhunskog proizvođača ostavlja prostora za osciliranje između stilova klasike, avangarde i jazza te slobodu glazbenog tumačenja. Marka saksofona je Henri Selmer, vrhunska pariška tvrtka prepoznata po iznimnoj kvaliteti. Kao i većina ostalih izvođača na lokalnim festivalima, kroz nastup su održali prijateljski pristup, uz predstavljanje i otkrivanje detalja o pojedinim djelima.

  U svoj opus publiku su uveli Simfonijom br. 3 Luke Sorkočevića, za čije je aranžiranje zaslužan Tomislav Žužak, uz stavke koji počinju allegro, prelazeći u andante, uz povratak u allegro tempo. Udahnuli su svježinu u skladbu intenzivnih osamnaestostoljetnih talijanskih utjecaja, originalno skladanu za gudače, dvije oboe, dva roga i basso continuo. U izvedbi balansiraju dinamičnost i fokusiranost, zadržavajući obje karakteristike u jednakoj razini. Živahna izvedba u D-duru postavila je atmosferu za natprosječno sparnu proljetnu večer.

  

  Zato je posebno prigodan bio i Kvartet za kraj radnog vremena Frana Đurovića, čiji uvod snažno asocira na jazz klasik Salt Peanuts Dizzyja Gillespieja. Barem indirektni utjecaj pravaca 20. stoljeća poput bebopa osjetan je u prvom stavku tempa allegro poco serio. U adagio segmentu događa se dramatični prijelaz pod snažnim utjecajem ambijentalne glazbe, uz obilježja poput dugog držanja jednog tona, stvarajući meditativnu atmosferu. Taj bi se stavak bez problema mogao uklopiti u, primjerice, jedan od kultnih albuma iza kojih stoji Brian Eno. Treći stavak tempa vivacisimo dočarava kaotičnost upotrebom brojnih sniženih i povišenih tonova, uz osebujne disonantne prijelaze. Svirači su osim samom tehnikom, i dinamikom  na sceni uspješno prenijeli upravo taj osjećaj nakon kraja radnog vremena – razigranost te opuštanje, koji kasnije prelaze u laganu paniku.

  Nadovezavši se na činjenicu da koriste Selmer saksofone, dočarali su nam ozbiljnost konkurencije izrađivača instrumenata. Podijelili su anegdote o pokušajima atentata na izrađivača saksofona Adolphea Saxa u 19. stoljeću, što je publici pokazalo duh prošlih vremena.

  Treći dio koncerta bio je možda najneobičniji, a sastojao se od obrade koja se rjeđe očekuje od kvarteta saksofona. Riječ je o Beethovenovom Gudačkom kvartetu u F-duru u tempu allegro con brio. Slušajući i uspoređujući obje skladbe jednu za drugom, može se primijetiti da je obrada prilično vjerodostojna, bez ostavljanja puno prostora za improvizaciju. Iako možda ne uvode drastične novosti, dokazuju da izvedba na instrumentima nastalima nakon vremena originalnog skladatelja itekako funkcionira.

  Naravno, na red je došao i imenjak kvarteta, neizostavni Boris Papandopulo. Izveli su Pet studija u aranžmanu I. Batoša. Originalno aranžirano za klavir, izvedeno je u aranžmanu sa saksofonima, uz dodekafoniju kao glavnu misao vodilju. Prva stavka brzog ritma uz mnogo arpeggio dijelova u koje su uplivali maštoviti i neuobičajeni prijelazi, završava smirujući atmosferu postepenim decrescendom. Prijelaz u andante con moto još jednom u večeri na momente dočarava ambijentalnu glazbu nekonvencionalnom kombinacijom melodija. Odaje dojam kao da slušatelja navodi na skoriji prijelaz u skladnu harmoniju, no unikatna kombinacija tonova ostaje kao konstanta. Stavka allegro vivace donosi plesne ritmove, a prožeta je komičnim elementima koji asociraju na starije humoristične crtane filmove. Stavak tempo di tango inspirira se istoimenom plesom, s nešto više harmonije od prethodnog djela, a izvođači svojom usklađenošću i dinamikom dočaravaju to ozračje. Zaključak u tempu vivacisimo kraćeg je trajanja, poletnog karaktera te iznimno brzog tempa. Saksofonisti su ovu priliku iskoristili da privedu kraju raznovrsni prikaz Papandopulova stvaralaštva koji sjajno predstavlja sam njegov opus, uz karakteristike kao što su rastavljanje tradicionalnih glazbenih principa, virtuozno ih pakirajući u inovativne aranžmane.

  Formalni kraj programa predstavljala je skladba nizozemskog skladatelja Marijna Simonsa pod nazivom Rockin Birds. Dojmom kao da je direktno preuzeta iz nekog crtanog filma ili eventualno sitcoma, postavlja razigrane melodije u punom smislu te riječi, uz vodeće tonove koji odaju dojam kao da bježe po tipkama. Otprilike na polovici skladbe prelazi u mirniju sferu, uz zaključak živahnog duha.

  Kvartet je priredio i bis, skladbom Patchwork Philippea Geissa. U glazbenom smislu evocira upravo to: različite teksture koje se nadodaju jedna na drugu. U ovu su skladbu dodane i vokalne dionice svojstvene suvremenoj glazbi nalik beatboxingu ili pak a capella ritualnom napjevu. Prisutno je i naglašavanje ritma udarcima nogu, čime su izvođači stvorili posebno opuštenu atmosferu za kraj koncerta. Jedinstveni suvremeni aranžmani nisu se često svirali u dvorcu Mailath, zato ni ne čudi da je publika reagirala s posebnim oduševljenjem.

  

  Papandopulo kvartet je u Slavoniju donio nešto što publika ima rijetku priliku čuti uživo: mješavinu različitih glazbenih razdoblja i stilova uz inovativne interpretacije djela značajnih skladatelja, stavljajući fokus na Papandopulovo djelovanje. Ovime lokalna glazbena scena dobiva dodatnu razinu razvijenosti, omogućavajući publici da djela etabliranih glazbenika iskusi u neposrednoj blizini.

  © Jelena Sedlar, KLASIKA.hr, 28. svibnja 2026.

  Program:

  1. Luka Sorkočević (arr. T. Žužak): Simfonia br.3
      Allegro
      Andante
      Allegro

  2. Frano Đurović: Kvartet za kraj radnog vremena
      Allegro poco serio
      Adagio
      Vivasicimo

  3. Ludwig van Beethoven: Gudački kvartet u F duru
      Allegro con brio

  4. Boris Papandopulo (arr. I. Batoš): Pet studija 
      Con brio
      Andante con moto
      Allegro vivace
      Tempo di Tango
      Vivacisimo

  5. Marijn Simons: Rockin Birds

  Dodatak:
  
  Philippe Geiss: Patchwork

Piše: